11.11.2022 08:10

Gospodarski učinak povećanja minimalne plaće u 2023. godini

Visina minimalna plaće trebala bi omogućiti ostvarivanje gospodarskih i socijalnih interesa radnika s najnižim primanjima, a poslodavcima kvalitetnije planiranje poslovne godine, kao i jednostavnije usklađivanje s aktualnim gospodarskim kretanjima. Svrha minimalne plaće je da bude socijalni instrument održavanja egzistencijalnog minimuma radnika. U Republici Hrvatskoj minimalna plaća uređena je Zakonom o minimalnoj plaći[1] (u nastavku teksta: Zakon), a kojim se propisuje način utvrđivanja iznosa minimalne plaće i rokovi njezina utvrđivanja, način određivanja minimalne plaće radnika i utvrđivanja minimalnih povećanja plaće po pojedinim zakonskim osnovama, te provedba nadzora nad primjenom Zakona.

Shodno tome, u nastavku teksta biti će više riječi o načinu određivanja minimalne plaće u 2023. godini.

Pravo na minimalnu plaću

Pravo na minimalnu plaću imaju svi radnici koji su zaposleni u Republici Hrvatskoj, neovisno o sjedištu ili registraciji poslodavca.

Iznimno, odredbe Zakona o minimalnoj plaći ne odnose se na radnika koji je jedini radnik kod poslodavca, te istodobno član uprave, izvršni direktor, upravitelj zadruge, likvidator i sl., prema posebnim propisima.

Naime, minimalna plaća je najniži mjesečni iznos brutoplaće koja se radniku isplaćuje za rad u punom radnom vremenu. Iznimno, minimalnom plaćom smatra se najmanji iznos mjesečne brutoplaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu.

Treba istaknuti da minimalna plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u brutoiznosu.

U iznos minimalne plaće ne ubrajaju se povećanja plaće s osnove prekovremenog rada, otežanih uvjeta rada, noćnog rada i rada nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Pod otežanim uvjetima rada, smatraju se oni uvjeti koji su određeni zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili drugim propisom koji poslodavca obvezuje.

Minimalna plaća radnika koji radi u nepunom radnom vremenu utvrđuje se i isplaćuje razmjerno ugovorenom radnom vremenu.

Minimalna plaća radnika koji je sukladno ugovoru o radu proveo u radnom odnosu, odnosno na radu u bilo kojem razdoblju ugovornog odnosa s poslodavcem manje od mjesec dana, utvrđuje se i isplaćuje razmjerno trajanju radnog odnosa, odnosno vremena provedenog na radu u tom mjesecu, a u slučaju nepunog radnog vremena i razmjerno ugovorenom radnom vremenu.

Treba istaknuti, da nije dopušten sporazum poslodavca i radnika o odricanju od prava na isplatu minimalne plaće.

U slučaju primjene pravnih pravila o zaštiti materijalnih prava iz radnih odnosa radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem i u slučaju blokade računa poslodavca zbog nemogućnosti prisilne naplate neisplaćene plaće, odnosno naknade plaće, utvrđenih propisom o osiguranju radničkih tražbina, ne primjenjuje se stavak 2. članka 3. Zakona o minimalnoj plaći.

Za prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanje plaće najmanje u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu. Naime, povećanja plaće pripadaju svim radnicima na koje je kolektivni ugovor proširen.

Pravo na povećanja plaće, radnik ostvaruje samo za sate rada odrađene u navedenim uvjetima.

Povećanja plaće izračunavaju se za sate rada ostvarene u pojedinim uvjetima tako da se svaki dodatak obračunava na ugovorenu, odnosno osnovnu plaću, iskazuje u apsolutnom iznosu, te se tako utvrđeni dodaci zbrajaju i dodaju na ugovorenu, odnosno osnovnu plaću.

Iznimno, ako je blagdan ili drugi dan za koji je zakonom određeno da se ne radi nedjelja, tada radnik ostvaruje pravo na povećanje plaće koje je povoljnije za radnika.

Utvrđivanjem da se minimalna povećanja koje radniku treba isplatiti za rad nedjeljom, blagdanom, noću i u prekovremenom radu utvrđuju kolektivnim ugovorima čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu, te uvođenjem prekršajnih sankcija za poslodavca koji radniku ne bi isplatio barem povećanje u tako određenom iznosu, omogućuje se puna primjena Ustavom zajamčenog prava svakog zaposlenika na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.

Način određivanja visine minimalne plaće

Ministar će, imajući u vidu povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj brutoplaći isplaćenoj u pravnim osobama od siječnja do srpnja tekuće godine, uzimajući u obzir inflaciju, kretanje plaća, kretanje nezaposlenosti i zaposlenosti, demografska kretanja, te ukupno stanje gospodarstva, a posebnu pozornost posvećujući djelatnostima s niskim plaćama i ugroženim skupinama zaposlenih, nakon konzultacija sa socijalnim partnerima, Vladi Republike Hrvatske predložiti visinu minimalne plaće.

Naime, visinu minimalne plaće za svaku kalendarsku godinu uredbom utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministra nadležnog za rad. Visina minimalne plaće utvrđuje se jednom godišnje, najkasnije do 31. listopada tekuće godine za sljedeću kalendarsku godinu.

No, minimalna plaća ne može se utvrditi u iznosu manjem od iznosa koji je bio utvrđen za prethodnu godinu.

Sukladno tome, Vlada RH je na sjednici 19. listopada 2022. godine donijela Uredbu o visini minimalne plaće za 2023. godinu[2]. Prema tome, minimalna bruto plaća od 1. siječnja 2023. godine iznositi će 700,00 eura ili 5.274,15 kune, a minimalna neto plaća 560,00 euraili 4.219,32 kuna. U odnosu na minimalnu plaću za 2022. godinu, minimalna bruto plaća za 2023. godinu biti će veća za  586,65 kn, odnosno 77,86 eura, dok će minimalna neto plaća biti veća za  469,32 kn, odnosno 62,29 eura. 

Nova svota minimalne plaće primjenjuje se na plaću zarađenu u siječnju 2023. godine, a koja se uobičajeno isplaćuje u veljači 2023. godine.

Broj zaposlenih koji primaju trenutni iznos minimalne plaće (4.687,50 kn) iznosi oko 35 tisuća radnika. Procjene su da će novo povećanje minimalne plaće osigurati povećanje plaće ne samo za radnike koji sada primaju minimalnu plaću, već i za još više od 70 tisuća zaposlenih koji primaju više od minimalne, ali manje od 5.274,15 kuna.

Postepeno povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj bruto plaći vidljivo je u zadnjih pet godina, kada je udio s 38 % u 2016. godini porastao na preko 46 % u 2020. i 2021. godini, što je vidljivo u sljedećoj tablici:

Godina

Bruto iznos

Neto iznos

Udio u bruto prosječnoj plaći

2016.

3.120,00

2.496,00

38 %

2017.

3.276,00

2.620,80

38,42 %

2018.

3.439,80

2.751,84

41/14 %

2019.

3.750,00

3.000,00

44/54 %

2020.

4.062,51

3.250,00

46/49 %

2021.

4.250,00

3.400,00

46/29 %

No, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti minimalna plaća u iznosu manjem od iznosa propisanog uredbom Vlade Republike Hrvatske, s tim da taj iznos minimalne plaće ne može biti manji od devedeset pet posto iznosa minimalne plaće propisanog uredbom Vlade RH. U tom slučaju ne primjenjuje se odredba članka 9. stavka 3. Zakona o radu[3], kojim je propisano: ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Prema tome, povoljnije pravo utvrđeno općim propisom o radu se ne primjenjuje.

Minimalna plaća i naknada plaće

Radnik za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga (npr. korištenje godišnjeg odmora plaćenog dopusta, privremena nesposobnost za rad…) određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, ima pravo na naknadu plaće. Zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određuje se razdoblje za koje se naknada isplaćuje na teret poslodavca. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Također, radnik koji odbije raditi zbog neprovedenih propisanih mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, ima pravo na naknadu plaće za vrijeme dok se ne provedu propisane mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, ako za to vrijeme ne obavlja druge odgovarajuće poslove.

Ako Zakonom o radu ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

Kada radnik umjesto plaće ostvaruje naknadu plaće za razdoblja u kojima zbog opravdanih razloga nije radio, tada se ne primjenjuju odredbe Zakona o minimalnoj plaći, već poseban propis na osnovu kojega radnik prima naknadu plaće za opravdani izostanak s rada.

Na primjer, za vrijeme bolovanja radnika, minimalna naknada plaće koju može ostvariti određuje se prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Minimalna plaća i primjerena plaća

Poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu.

Ukoliko plaća nije određena niti na jedan od navedenih načina, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, tada je poslodavac dužan radniku isplatiti primjerenu plaću. Pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, tada je to plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

Naime, pojam primjerena plaća odnosi se na plaću koja se isplaćuje za rad iste ili slične stručnosti ili uvjeta rada u onoj grani djelatnosti u kojoj posluje poslodavac, odnosno srodnoj grani djelatnosti.

Poslodavci su često u nedoumici da li se pod primjerenom plaćom može podrazumijevati minimalna plaća, a odgovor na to pitanje je da ne može.

Provedba nadzora Zakona

Nadzor nad primjenom Zakona obavljaju nadležni inspektori koji su prema posebnim propisima ovlašteni za nadzor u vezi s radom i zapošljavanjem, a nadzor zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračuna, prijava i uplata proračunskih prihoda, službenici koji su prema posebnim propisima ovlašteni za obavljanje poslova poreznog nadzora.

Nadležni inspektori i službenici dužni su surađivati kada obavljaju nadzor pravilnosti obračuna plaće radnika, posebno u smislu kontrole i izrade obračuna plaće na temelju dostavljenih podataka, te provođenjem zajedničkih nadzora i slično.

Suradnja nadležne inspekcije za rad i ovlaštenih službenika Porezne uprave osobito je značajna prilikom kontrole i izrade obračuna plaće. Naime, inspekcija nadležna za rad u provođenju upravne mjere poslodavcu naređuje da u određenom roku radniku dostavi obračun dugovane, a neisplaćene plaće. Pritom ti inspektori nisu ovlašteni vršiti kontrolu predmetnih obračuna, nego navedeno vrše službenici nadležne porezne uprave ovlašteni za obavljanje poslova poreznog nadzora. Stoga je u tom pogledu nužna jača i aktivnija suradnja nadležne inspekcije za rad i ovlaštenih službenika Porezne uprave.

Prekršajne sankcije

S obzirom da i dalje postoje poslodavci koji ne isplaćuju niti minimalnu plaću, te tako krše zakonske odredbe, za takvo postupanje propisane su i prekršajne sankcije, odnosno novčane kazne.

Shodno tome, novčanom kaznom od 60.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba u sljedećim slučajevima:

  • ako ne isplati minimalnu plaću na način propisan Zakonom
  • ako minimalnu plaću ne ugovori ili ne utvrdi u brutoiznosu
  • ako s radnikom sklopi sporazum o odricanju od prava na isplatu minimalne plaće
  • ako ne isplati povećanje plaće najmanje u visini utvrđenoj kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu
  • ako ne isplati minimalnu plaću u visini utvrđenoj uredbom Vlade Republike Hrvatske.

Za navedeni prekršaj, kazniti će se novčanom kaznom od 7000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna osoba u pravnoj osobi poslodavca, te fizička osoba obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost kada je prekršaj počinila u vezi s obavljanjem svog obrta ili samostalne djelatnosti.

Također, za navedeni prekršaj, kazniti će se novčanom kaznom od 7000,00 do 10.000,00 kuna, i poslodavac fizička osoba.

Zaključno

U konačnici, povećanje minimalne plaće u 2023. godini zasigurno će se pozitivno odraziti na materijalni položaj velikog broja radnika koji u Republici Hrvatskoj primaju minimalnu plaću. No, unatoč konstantnom povećanju minimalne plaće, uzimajući u obzir visoke troškove života, a posebice u trenutnim ekonomskim okolnostima u kojima je prisutna visoka stopa inflacije, te brojni drugi negativni čimbenici, može se zaključiti da visina minimalne plaće i dalje ne može zadovoljiti niti najosnovnije materijalne potrebe jedne obitelji. Za učinkovitiju primjenu Zakona nužne su brže i efikasnije inspekcijske kontrole kako bi se sankcioniralo poslodavce koji ne isplaćuju minimalnu plaću, te tako ujedno i zaštitila materijalna prava radnika.

Bernard Iljazović

[^ 1] Zakon o minimalnoj plaći, NN, br. 118/18, 120/21.

[^ 2] Uredba o visini minimalne plaće za 2023. godinu, NN, br. 122/22.

[^ 3] Zakon o radu, NN, br. 93/14, 127/17, 98/19.

ugovor o alotmanuNovi Zakon o turizmu objavljen je 27. prosinca 2023. godine u Narodnim novinama (156/23), a stupio je na snagu s 1. siječnja 2024. godine. Uvedene su brojne izmjene u načinu upravljanja turizmom u skladu s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, koji financira EU. U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona postojeće turističke zajednice dužne su uskladiti svoje opće akte s odredbama Zakona. Autor u članku donosi pregled noviteta koje donosi novi Zakon o turizmu.

U najširem značenju, inspekcijski nadzor obuhvaća kontrolu nad zakonitošću rada i postupanja pravnih i fizičkih osoba, kojeg, u okviru  zakonom propisanog djelokruga rada i ovlaštenja, neposredno provode nadležni inspektori. Inspekcijske poslove u području trgovine, usluga, zaštite potrošača i sigurnosti neprehrambenih proizvoda obavlja tržišna inspekcija Državnog inspektorata. Što najčešće kontroliraju tržišni inspektori u prodavaonici i koje mjere su ovlašteni i obvezni poduzeti protiv nadziranog trgovca kada utvrde da se isti ne pridržava propisanih obveza i/ili zabrana,  pišemo u nastavku ovoga članka.

U suvremenim uvjetima poslovanja poduzetnički inkubatori imaju važnu ulogu u pružanju podrške malim i srednjim poduzećima, kako na lokalnoj, tako i na regionalnoj razini. Ukratko, poduzetnički inkubatori nude širok spektar usluga te su u svome razvoju u posljednja dva desetljeća znatno napredovali od pružanja usluge najma poslovnog ili radnoga prostora do pružanja cijeloga niza specijaliziranih usluga. Autor u članku pojašnjava važnost poduzetničkih inkubatora s osvrtom na inkubator PISMO, zahvaljujući kome je grad Novska postao centar gaming industrije.

Proljeće nam kuca na vrata i Uskrs je sve bliže, a radnici očekuju vidjeti isplatu uskrsnice na svojim računima. No, imaju li baš svi zaposlenici pravo na uskrsnicu? S jedne strane oni poslodavci koji su to u obvezi, a s druge strane oni poslodavci koji to želei imaju financijskih mogućnosti, nagrađuju svoje zaposlenike prigodnom nagradom u obliku uskrsnice. Tko je obvezan isplatiti uskrsnicu? Koliki dio se može isplatiti neoporezivo? Što u slučajuda zaposlenik ima blokiran račun? Autor u članku donosi odgovore na aktualna pitanja vezana uz porezni tretman isplate uskrsnice, koliki je propisani neoporezivi dio te na koje se sve načine ista može isplatiti.

Vijeće Europske unije donijelo je 24. travnja 2023. godine nova pravila o transparentnosti plaća, odnosno Direktivu (EU) 2023/970 Europskog Parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja.1 Predmetnom Direktivom utvrđuju se minimalni zahtjevi za jačanje primjene načela jednake plaće muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti iz članka 157. UFEU-u, te postrožavanje zabrane diskriminacije iz članka 4. Direktive 2006/54/EZ, posebno putem transparentnosti plaća i ojačanih provedbenih mehanizama. Države članice dužne su pravila Direktive implementirati u nacionalna zakonodavstva u roku od tri godine od donošenja Direktive, te se primjenjuju kako na poslodavce u javnom sektoru, tako i na poslodavce u privatnom sektoru. Shodno tome, u nastavku teksta biti će više riječi o najznačajnijim pravilima koje donosi nova EU Direktiva o transparentnosti plaća, za poslodavce i radnike.