Ukratko o računovodstvu
Računovodstvo je znanstvena disciplina koja je usmjerena na prikupljanje ponajprije financijskih informacija u svrhu donošenja poslovnih odluka, a osim knjigovodstva sadrži i računovodstveno planiranje, kontrolu, analizu i informiranje.
Sukladno svojoj definiciji računovodstvo bi trebalo predstavljati glavni izvor financijskih podataka i informacija o poslovnim događajima koji se odvijaju u poslovnim sustavima i njihovom okruženju. Kvalitetnim ustrojem računovodstva kao uslužne aktivnosti, a koja opskrbljuje relevantnim informacijama zainteresirane korisnike, ispunjava se jedan od ključnih preduvjeta za donošenje odgovarajućih poslovnih odluka.
Funkcije u poslovnoj organizaciji predstavljaju sredstvo kojim se ostvaruju zadaci unutar organizacije, i to oni zadaci o kojima ovisi cjelokupni rezultat organizacije. Pravilnim provođenjem poslovnih funkcija se ostvaruje i planirana svrha poslovanja cijele organizacije.
Svako poduzeće ima jednake poslovne funkcije, a organizacija obavljanja tih funkcija ne mora biti jednaka. Ponekad jedna jedinica može obavljati sve poslovne funkcije. Vrlo je bitan faktor, za uspješnost poduzeća, usklađenost i međusobna komunikacija između poslovnih funkcija poduzeća. Računovodstvena funkcija je jedna osnovnih poslovno-procesnih funkcija u svakom poduzeću.
U Hrvatskoj poduzeća trebaju poštovati, prije svega, Zakon o računovodstvu (NN 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20) koji obvezuje na primjenu određenih računovodstvenih standarda prilikom kreiranja računovodstvenih izvještaja.
Današnji ustroj računovodstvenoga informacijskog sustava u većini je poslovnih sustava orijentiran na zadovoljenje informacijskih potreba eksternih korisnika kroz dominantni sustav financijskog računovodstva. Osnovni izvor računovodstvenih informacija su financijski izvještaji koji se izrađuju i objavljuju sukladno Zakonu o računovodstvu pojedine zemlje i računovodstvenim standardima.
Računovodstvo evidentira i izvještava o svim poslovnim aktivnostima koje su se dogodile u prošlosti, a ispunjavaju pretpostavke da budu predmetom njegovog obuhvata. Stoga je neosporna činjenica da su prezentirane računovodstvene informacije i izvještaji nezaobilazni parametri za upravljanje poslovnim procesima. Financijski aspekt računovodstvenih informacija sastavnica je informacijske podloge za proces upravljanja, a prognostička vrijednost prezentiranih informacija pri tome ima posebnu ulogu, budući upravo to obilježje omogućava predviđanja budućih događaja.
Poseban naglasak i bitnost ove poslovne funkcije je izražen kroz evidentiranje informacija o imovini, kapitalu, obvezama i rezultatima poslovanja.
Dakle, računovodstveno poslovna funkcija u poduzeću može uključivati evidenciju imovine, evidenciju promjena na imovini, evidenciju poslovnih rezultata, pripremu i obradu podataka za izradu računovodstvenih izvještaja, izvještaje o cjelokupnom poslovanju, bilancu, izvještaj dobiti i gubitaka, inventuru i dr.
Uprava svakog društva, odnosno menadžment trebaju imati pristup točnim i kvalitetnim računovodstvenim informacijama, a zbog naravi posla, potrebe donošenja poslovnih odlukama nadzorom i odgovornosti za ostvarivanje kvalitetnih poslovnih rezultata.
Pored Uprave ili menadžmenta, vlasnici uloženog kapitala isto tako mogu tražiti precizne i kvalitetne računovodstvene informacije o stanju društva, a zbog odlučivanja o novim ulaganjima, procjene prinosa na uložna sredstva, sprečavanju gubljenja vrijednosti i sl.
Stoga, možemo zaključiti kako je računovodstvena funkcija u poduzeću jedna od najbitnijih. Razlog je što Uprava i menadžment bilo kojeg poduzeća ne mogu donositi odluke bez kvalitetnih računovodstvenih informacija. Do njih mogu doći nakon što računovodstvo kroz primjenjivanje računovodstvenih načela dostavi sve potrebne informacije.
Također, mnogobrojna istraživanja pokazala su kako je računovodstvo od iznimne važnosti za učinkovito upravljanje i ostvarivanje ciljeva poduzeća.
Po polju na kojem se primjenjuje, računovodstvo možemo sagledavati kao:
− porezno računovodstvo: to je grana računovodstva usmjerena na porezne obveze i ekonomsko upravljanje plaćanjem odgovarajućih poreza od strane tvrtke. Na primjer, obrađuje plaćanje poreza na dobit ili prijave PDV-a,
− menadžersko (upravljačko) računovodstvo: računovodstvena tipologija najviše se fokusirala na pružanje podataka o tvrtki za administratore, voditelje odjela te menadžere i to u svrhu donošenja odluka. Naziva se ponekad i administrativno računovodstvo, no, prije svega, upravljačko računovodstvo usredotočeno je uglavnom na menadžerske timove,
− računovodstvo obračuna troškova: također se naziva računovodstvo troškova ili analitika i odgovorno je za stvaranje informacijskog sustava koji omogućuje poznavanje i analizu troškova aktivnosti,
− financijsko računovodstvo: bilježi i analizira sve što ima veze s financijskim prihodima, troškovima, imovinom i obvezama. Na primjer, zajmovi, sudjelovanja, plaćene kamate i dr.
U današnje vrijeme evidentna je prisutnost nove koncepcije poslovanja koja se bazira na strateškom promišljanju budućnosti te sinergiji kvalitativnih i kvantitativnih vrijednosti s ciljem realizacije što boljeg rezultata poslovanja. Strateško promišljanje budućnosti prvenstveno implicira nastojanje poslovnih sustava da opstanu, tj. osiguraju relativno stabilnu poziciju na tržištu, dok se pod zajedničkim usklađenim djelovanjem različitih elemenata sustava podrazumijeva nastojanje da se realizira povećana prodaja, odnosno dobit.
Općenito, računovodstvo možemo definirati kao vještinu bilježenja, razvrstavanja, skraćenog prikazivanja i interpretiranja u novčanom obliku izraženih poslovnih događaja koji su bar djelomično financijske naravi i interpretiranje iz toga proizašlih rezultata.
Računovodstvo se često poistovjećuje s knjigovodstvom, a kao razlika se navodi samo etimologija riječi, no postoji i drugo mišljenje koje kompleksnije sagledava funkciju računovodstva. Prema tom konceptu knjigovodstvo je dio računovodstva, a računovodstvo predstavlja zaokruženi sistem evidencije u kojem se na poseban način planiraju, evidentiraju, kontroliraju i analiziraju stanja i kretanja sredstava i poslova u privrednim organizacijama i s tim u vezi sastavljaju računovodstvene informacije.
Svrha računovodstva je pružiti onome tko donosi odluke informacije korisne za poslovno planiranje, odlučivanje i upravljanje poduzećem. Danas, kada konkurencija u svim granama postaje sve brojnija kvalitetne informacije postaju nužne za razvoj poduzeća i njegov opstanak na tržištu, a takvu kvalitetnu informaciju može osigurati računovodstvo. Ono mora u svakom trenutku zadovoljiti potrebe različitih korisnika za informacijama.
Uloga i značaj poslovnog planiranja u poduzeću
Među najznačajnije zadatke upravljačkog računovodstva ubrajaju se aktivnosti planiranja i kontrole te kvalificiranje tih aktivnosti. Kroz aktivnosti planiranja i kontrole menadžment poduzeća upravlja na svojoj razini odgovornosti (od top menadžmenta do menadžmenta pojedinih centara odgovornosti) te se zaključuje da su planiranje i kontrola međuovisni procesi i da jedno bez drugog ne mogu.
Aktivnosti planiranja i kontrole objedinjava proces odlučivanja, a to znači da je u svim aktivnostima koje menadžment obavlja (planira i kontrolira) prisutan proces donošenja poslovnih odluka.
Suvremeni koncept poslovanja, promatran s aspekta informacijskog sustava koji mu pruža esencijalnu potporu, implicira intenzivno oslanjanje na informatičku tehnologiju i primjenu koncepta izvještavanja u kojem bi se inkorporirale sve relevantne kvantitativne i kvalitativne informacije povezane s eksternim i internim čimbenicima koji su u prošlosti bili, ili će u budućnosti biti bitni za poslovanje.
Proces poslovnog odlučivanja vrlo je usko, gotovo nerazdvojivo povezan s računovodstvom. Menadžment velikog poslovnog subjekta, kao najvažniji interni korisnik računovodstvenih informacija, sudjeluje u svim bitnim procesima suvremenog koncepta upravljačkog računovodstva, i to:
Kako svaka od navedenih funkcija ima svoj računovodstveno-informacijski sadržaj, ujedno predstavljaju i računovodstvene funkcije. Planiranje kao širok pojam predstavlja aktivnost postavljanja ciljeva bilo pojedinaca, skupina, poslovnih subjekata, organizacija i slično. Planiranje je izbor ciljeva, predviđanje rezultata te poduzimanje različitih metoda, alternativa i poslovnih odluka za postizanje poslovnih ciljeva.
Aktivnost planiranja menadžmenta uključuje nekoliko faza. U prvoj fazi se određuju ciljevi poduzeća i njegovih centara odgovornosti, te u ovoj fazi sudjeluju menadžeri na svim razinama odgovornosti. Pri definiranju ciljeva poduzeća potrebno je prethodno postići usklađenost s vlasnicima poduzeća (dioničarima). U sljedećoj fazi istražuju se alternativni načini, metode i postupci kojima se postavljeni ciljevi poduzeća mogu djelotvorno i uspješno ostvariti.
Nakon toga prikupljaju se detaljni podaci o alternativama za ispunjenje ciljeva poduzeća. Slijedi faza selektiranja alternativnih metoda i postupaka u svrhu ispunjavanja postavljanih ciljeva poduzeća, te se u posljednjoj fazi donosi odluka o izboru najpovoljnije metode i postupka za ispunjenje postavljenih ciljeva poduzeća, čime se ostvaruje kvantifikacija postavljenih ciljeva poduzeća instrumentom koji se naziva plan.
S obzirom na vremenski rok za koji se kvantificiraju ciljevi poduzeća, planiranje se dijeli na dugoročno i kratkoročno, a oba su u funkciji ostvarenja strategije poduzeća. Dugoročno planiranje obuhvaća razdoblje duže od godine dana.
Dugoročni plan obično se donosi za najmanje 5 godina ili duži period, a predstavlja izvještaj o preliminarnim ciljevima i aktivnostima koje zahtijeva menadžment poduzeća kako bi se ostvario strateški plan poduzeća zajedno sa širokom procjenom potrebnih sredstava i očekivanih prihoda za svaku godinu. Upravo zbog dugog roka na koji se odnose. Dugoročni planovi podložni su promjenama jer su u tom periodu moguće značajne promjene na tržištu.
Kratkoročno planiranje obuhvaća razdoblje od jedne godine, ili kraće (mjesec, kvartal ili pola godine). Kratkoročni plan je u funkciji dugoročnog plana, ali samo za godinu dana unaprijed te su zbog kraćeg vremenskog razdoblja na koje se odnose kratkoročni planovi puno precizniji i detaljniji. Kratkoročni planovi su jasan pokazatelj ciljeva koji se očekuju ostvariti tijekom planiranog razdoblja (godine dana ili kraće), dok dugoročni planovi predstavljaju široke upute koje menadžment namjerava slijediti.
Računovodstvene informacije ne služe samo kod donošenja poslovnih odluka, njihova funkcija je višestruka, a između ostalog pojavljuju se i kao podrška za izradu poslovnih planova poduzeća. Poslovni plan poduzeća temeljni je upravljački izvještaj poduzeća što ga definira glavni menadžment, a izrađuje se u upravljačkom računovodstvu poduzeća.
Sastavni dijelovi upravljačkog računovodstva su planiranje i kontrola, a računovodstvena evidencija i financijsko izvještavanje je primarni izvor podataka koji se koristi u planiranju, kontroli i analizi. Važnost informacija tj. vrijednost informacija ogleda se u procesu u kojem menadžment provodi korektivne aktivnosti prilikom odstupanja od planiranog. Da bi se osiguralo dobro funkcioniranje računovodstvenog informacijskog sustava i pouzdane računovodstvene informacije, u računovodstveni informacijski sustav ugrađuju se različiti kontrolni postupci.
Najvažniji oblik kontrole je revizija i analiza financijskih izvještaja. Kvaliteta financijskih izvještaja podrazumijeva njihovu korisnost u procesu poslovnog odlučivanja. Kako proces poslovnog odlučivanja započinje fazom prikupljanja relevantne informacijske podloge jasno je da će nekvalitetne informacije najčešće u konačnici dovesti do krive poslovne odluke.
Dakle, proces poslovnog planiranja odvija se u okviru računovodstva i to u dijelu upravljačkog računovodstva, o kojem će biti više riječi u nastavku ovog članka.
Što predstavlja strateško menadžersko (upravljačko) računovodstvo?
Upravljačko računovodstvo predstavlja dio računovodstva koji pruža računovodstvene informacije korisnicima unutar poduzeća. Najveći korisnici tih informacija su menadžeri na svim razinama odgovornosti i odlučivanja poduzeća. U upravljačkom računovodstvu se formaliziraju i kvantificiraju dužnosti planiranja i kontrole, a njihove aktivnosti objedinjava proces odlučivanja.
Informacije potrebne za odlučivanje mogu se prikupiti iz različitih izvora. Najčešće su to unutrašnji izvori podataka za informacije (npr. računovodstvene evidencije) i vanjski izvori podataka za informacije (npr. statistički zavodi). Podaci, bez obzira na to iz kojeg izvora potječu, procesiraju se u upravljačkom informacijskom sustavu (MIS- Management Information System). Dobro organizirani upravljački informacijski sustav treba biti sposoban u svakom trenutku dati odgovor na ova pitanja:
Upravljačko računovodstvo je proces u okviru jedne organizacije koji osigurava informacije upravi organizacije za planiranje, provođenje i kontroliranje aktivnosti organizacije. Taj proces uključuje utvrđivanje, mjerenje, prikupljanje, analizu, pripremu, tumačenje i priopćavanje informacija koje uprava treba da bi provodila svoju funkciju. Upravljačko računovodstvo je primjenjivo u svim organizacijama: upotrebljava se u profitno usmjerenoj proizvodnji, trgovini, financijskim i uslužnim djelatnostima te u državnim i ostalim neprofitnim udrugama svih vrsta.
Za upravljanje i donošenje najboljih poslovnih odluka, menadžeri svakodnevno trebaju veliki broj strukturiranih podataka i informacija. Osim zbirnih podataka o poslovanju poduzetnika kao cjeline, menadžere će zanimati i rezultati pojedinačnih aktivnosti ili pojedinih odjela. Nadalje, zanimati će ih ne samo sadašnje stanje, nego i očekivani rezultati, te kako napreduje ostvarenje plana.
Stoga, za razliku od financijskog računovodstva, menadžersko računovodstvo prikuplja, obrađuje i prati podatke na način prilagođen potrebama menadžera, temeljem kojih se pripremaju izvješća za potrebe upravljanja. S tom svrhom troškove u financijskom računovodstvu potrebno je detaljnije analitički razraditi, po željenim skupinama prema aktivnostima. Računovodstvo koje detaljno evidentira i prati troškove naziva se računovodstvo troškova i korak je prema menadžerskom računovodstvu.
Financijsko računovodstvo bavi se već nastalim poslovnim događajima. Poznato je da je povijest učiteljica života, i u tom je smislu prošlost i menadžerima veoma važna. Ipak, o prošlosti se ne može odlučivati, pa je u fokusu menadžera budućnost. Zbog toga menadžersko računovodstvo, uz bilježenje već nastalih poslovnih događaja, obuhvaća i planiranje.
Planirani podaci se ne knjiže, pa se tako menadžersko računovodstvo širi na područja izvan okvira glavne knjige, odnosno izvan obuhvata financijskog računovodstva.
Isto tako, niti izvještaji za menadžere nisu formalizirani. Njihov sadržaj i dinamiku određuju sami menadžeri. Iako će po naravi stvari obuhvaćati slične podatke i informacije, ovi izvještaji mogu se i značajnije razlikovati od poduzetnika do poduzetnika.
Redovitim praćenjem usporedbe planiranih i ostvarenih rezultata ranije će se uočiti negativna (i pozitivna) odstupanja, pa će menadžeri moći na vrijeme osmisliti i poduzeti odgovarajuće mjere i akcije.
Upravljački informacijski sustav potpora je različitim razinama menadžmenta i njegov zadatak je prikupljanje i sortiranje informacija potrebnih u njihovom svakodnevnom radu i odlučivanju u njihovoj nadležnosti i odgovornosti. Informacije upravljačkog informacijskog sustava koriste se ponajprije u planiranju i kontroli poslovnih aktivnosti.
Uzimajuću u obzir da je upravljački informacijski sustav namijenjen različitim razinama menadžmenta tako i sadrži različite vrste informacija: financijske i nefinancijske te kvantitativne i nekvantitativne. Da bi tako visoko kapacitetni sustav funkcionirao on mora biti sastavljen od nekoliko podsustava. Upravljački informacijski sustav sastavljen je od podsustava proizvodnje, podsustava prodaje, podsustava marketinga, podsustava financija i podsustava upravljanja ljudskim potencijalima.
Kako bi proces upravljanja bio uspješan potreban je, kao što je već navedeno, dobar upravljački informacijski sustav. U tom sustavu obrađuju se financijski, nefinancijski, kvantitativni i nekvantitativni podaci te se pretvaraju u informacije potrebne korisnicima. Najvažniji dio upravljačkog informacijskog sustava je onaj usmjeren na financije, odnosno financijske transakcije i podatke, a taj se dio naziva računovodstveni informacijski sustav.
Strateško menadžersko računovodstvo, prema jednoj od definicija, odnosi se na praćenje i analiziranje informacija upravljačkog računovodstva o poduzeću (poslovanju) i njegovim konkurentima u svrhu razvoja i nadzora poslovne strategije. U kontekstu vrste računovodstva, strateško menadžersko računovodstvo zajedno s računovodstvom troškova i tradicionalnim menadžerskim računovodstvom pripada interno orijentiranom računovodstvu.
S obzirom da strateško menadžersko računovodstvo povezuje menadžersko računovodstvo sa strateškim upravljanjem, potrebno ga je uskladiti sa strategijom poduzeća. Ono što je karakteristično za strateško menadžersko računovodstvo su nefinancijska mjerila, praćenje konkurenata i orijentiranost na strategiju organizacije.
Jedan od ciljeva strateškog menadžerskog računovodstva je postizanje konkurentske prednosti poduzeća. Osim toga, ono omogućava poduzećima i kvalitetnije planiranje i kontrolu postojećih aktivnosti, definiranje budućih strategija, taktika i operacije, optimizaciju pri upotrebi resursa i povećanje njihova efikasnosti. Nadalje, ono omogućava mjerenje, procjenu i poboljšanje performansi organizacije, veću objektivnost pri donošenju odluka te poboljšanje unutarnje i vanjske komunikacije, kvalitetnije upravljanje imovinom, korporativno upravljanje i internu kontrolu.
Veliki broj istraživanja, kao i praksa, nedvosmisleno ukazuje na vezu između efikasnog upravljanja i upravljačkog računovodstva. Ta veza je toliko čvrsta da bi se moglo reći da upravljačko računovodstvo bez potreba menadžera za informacijama ne bi imalo smisla, baš kao što ni menadžeri bez upravljačkog računovodstva nemaju mnogo šansi za uspjeh u konkurentskom okruženju. Činjenica je da su upravljački problemi svuda prisutni i da njihovo rješavanje zahtijeva, između ostalog, kvalitetniju informatičku podršku.
Sama pojava upravljačkog računovodstva koincidirala je sa pojavom brojnih menadžerskih potreba za različitim informacijama, na koje financijsko računovodstvo, zbog svoje tradicionalne usmjerenosti na povijesne aspekte eksternog polaganja računa, nije moglo dati adekvatne odgovore. Vremenom su informacijske potrebe menadžera postojale sve obimnije i brojnije što je dovelo do dinamičnog razvoja i velike fleksibilnosti upravljačkog računovodstva.
Prema tome, može se reći da upravljačko računovodstvo predstavlja svojevrsnu vezu između upravljačkog i računovodstvenog informacijskog sustava, pri čemu je osnovni zadatak upravljačkog informacijskog sustava da opskrbljuje menadžere (top, middle and lower management) relevantnim informacijama koje će biti podloga za donošenje brojnih strateških, operativnih i taktičkih odluka.
Informacije i menadžerske odluke
Strateške računovodstvene informacije pomažu menadžerima nekog poduzeća u otkrivanju i uklanjanju uskih grla. Uska se grla mogu javiti u poslovnom procesu i ugroziti poslovanje poduzeća. Njihovim otkrivanjem i otklanjanjem, menadžeri daju svoj doprinos stvaranju dodatne vrijednosti za dioničare te uspješnom ostvarivanju postavljenih ciljeva.
Za prikupljanje strateških računovodstvenih informacija, strateškim računovođama na raspolaganju stoje brojni instrumenti i tehnike strategijskog računovodstva. Točnije, strategijski računovodstveni instrumenti sastavljeni su od pripadajućih tehnika pomoću kojih se prikupljaju potrebne strateške informacije. Ovisno o potrebnim informacijama i mogućnostima računovodstvenog informacijskog sustava u poduzeću, primijenit će se odgovarajući instrumenti i tehnike.
Cilj je osigurati informacije temeljem kojih će se moći donositi poslovne odluke o izboru dugoročno prihvatljivog asortimana ponude, ali i ocjenjivati je li ciljni proizvod troškovno prihvatljiv, tržišno konkurentan i u skladu s prihvaćenim strategijama. Strategijsko upravljačko računovodstvo prvenstveno je usmjereno na osiguravanje informacija za ocjenu ekonomske efektivnosti.
Ocjena ekonomske efektivnosti pokazuje koliko je neko poduzeće uspješno u ostvarivanju mjerljivih rezultata koji proizlaze iz postavljenih ciljeva. Prikupljanjem informacija, menadžment ima mogućnost usklađivati poslovanje poduzeća i ostvarivanje postavljenih ciljeva s promjenama koje se događaju u okruženju. Time strateško upravljačko računovodstvo doprinosi uočavanju prilika i prijetnji iz okoline te spremnom odgovaranju na iste.
Odluka je izbor napravljen između dvije ili više mogućih opcija. Donošenje odluka je proces biranja najbolje opcije za postizanje ciljeva. Nastoji se donijeti promišljene odluke na osnovi:
− razmatranja svih mogućih poznatih opcija,
− uporabi najveće moguće količine dostupnih informacija,
− pažljivoj procjeni mogućih troškova i koristi od svake opcije,
− pažljivoj procjeni vjerojatnosti različitih ishoda,
− najvećem mogućem stupnju zdravog rezoniranja na osnovi prethodnog iskustva
Odlučivanje se može podijeliti na tri osnovne vrste:
− intuitivno odlučivanje,
− odlučivanje na temelju prosuđivanja,
− racionalno rasuđivanje.
Dok se prema okolnostima razlikuju tri uvjeta odlučivanja:
− donošenje odluke u uvjetima sigurnosti,
− donošenje odluke u uvjetima rizika,
− donošenje odluke u uvjetima nesigurnosti.
Menadžeri bi, dakle, trebali imati što potpuniju spoznaju o determinantama odluke što je donose kako bi njihovi informacijski zahtjevi biti realni. Svako nepoznavanje komponenata redovito se nastoji nadoknaditi dodatnim (često nebitnim i prekomjernim) informacijama iz čega slijedi zaključak da se iskazu menadžerskih potreba za informacijama pri formuliranju modela izvještavanja treba pristupiti kritički. Informacijski zahtjevi menadžmenta se razlikuju ovisno o položaju pojedinog menadžera u hijerarhijskoj strukturi upravljanja.
U pravilu se menadžeri na nižim hijerarhijskim razinama koriste klasičnim izvještajima (u kontekstu užeg interesa ovog istraživanja oni se mogu poistovjetiti s izvještajima financijskog računovodstva), a s podizanjem razine upravljanja i zahtjevi za sveobuhvatnijim, te prognostičkim informacijama postaju sve izraženiji.
Dok su se prije top-menadžeri zadovoljavali uglavnom internim informacijama (o budžetima, prognoziranju prodaje i sl.), danas se sve više okreću prema eksternim izvorima s pomoću kojih formiraju sliku o: željama i preferencijama kupaca, ponašanju konkurencije, općim ekonomskim uvjetima i ostalim bitnim čimbenicima.
Međutim, dok su prije menadžeri najviše upravljačke razine ostvarivali gotovo ekskluzivno pravo na rijetke kompleksne informacije koje sjedinjavaju interne i eksterne sadržaje, trend današnjeg vremena je da takve informacije postaju sve prisutnije, i da se sve više odluka svih razina upravljanja bazira na njima.
Menadžersko donošenje odluka usko je povezano s načinom vođenja poduzeća. U teoriji i praksi menadžerskog odlučivanja prisutni su brojni načini donošenja odluke odnosno odlučivanja koji se kreću u rasponu između dvije krajnosti. Jednu krajnost predstavlja autokratski stil odlučivanja, dok drugu predstavlja potpuno demokratski stil odlučivanja.
Iako se niti jedan od ova dva stila donošenja odluka ne može nazvati najboljim, demokratski stil više je upotrebljavan, naročito u tvrtkama koje karakterizira uporaba visoke tehnologije, kao i različitost proizvodnje te decentralizacija organizacijske strukture poduzeća.
Autokratski stil donošenja odluke: u ovom slučaju radi se o donošenju odluke kod kojega jedna osoba ima neograničenu vlast i moć u odlučivanju. Ostali zaposleni u poduzeću samo su izvršitelji odluka glavnog menadžera, odnosno direktora koji odlučuje na taj način.
Primjena autokratskog stila odlučivanja najčešća je u manjim poduzećima, s manjim brojem zaposlenih. Menadžeri autokrati u poduzećima dizajniraju složeniju organizacijsku strukturu, koja samo formalno egzistira, dok je stvarno u procesu odlučivanja marginalizirana, s obzirom da sve ključne odluke donosi samo jedna osoba.
Demokratski stil donošenja odluke: stil donošenja odluke karakterizira uključivanje ne samo nižih razina menadžmenta, nego i suradnika i ostalih zaposlenih u poduzeću. U demokratskom stilu odlučivanja donositelj odluka konzultira suradnike (podređene) prije nego donese svoju odluku te stoga ovaj stil zovemo i participacijsko demokratskim stilom donošenja odluka.
Stvarni demokratski stil donošenja odluka podrazumijeva: postojanje više razina odlučivanja u poduzeću, stvarnu moć u odlučivanju nižih razina menadžmenta, poštivanje hijerarhije odlučivanja, jasno razgraničavanje odluka po vrstama na više i niže razine menadžmenta i slično.
Strateško planiranje je proces odlučivanja o tome koji će se programi u organizaciji realizirati, kao i aproksimaciju potrebnih sredstava za pojedini program (neke organizacije taj korak nazivaju programiranje ili dugoročno planiranje).
Programi su osnovne aktivnosti koje je organizacija naumila obaviti u implementaciji strategija, odabranih u procesu određivanja strategije. U profitno usmjerenom poduzeću svaki je proizvod ili linija proizvoda program.
Postoje također i različiti programi razvoja i istraživanja (jedni sa zadatkom poboljšanja postojećih proizvoda ili procesa, drugi sa zadatkom traženja novih), programi razvoja ljudskih potencija, programi odnosa s javnošću itd. U nekim se organizacijama odluke o programima donose neformalno, dok se kod drugih primjenjuje formalni sustav planiranja, a koji za bazu koristi upravo informacije računovodstvenog informacijskog sustava.
Ivan VIDAS, struč. spec. oec.
Izvori:
Materija osiguranja je iznimno kompleksna, kako s pravnog aspekta tako i s ekonomsko-financijskog, pa se zakonodavac odlučio „statusnim“ zakonom, Zakonom o osiguranju, koji regulira osnivanje i rad osiguratelja, regulirati i materiju stečaja osiguravajućih društava. Predmet su analize važeće norme koje se odnose na imenovanje stečajnog upravitelja u postupak nad osiguravajućim društvima, imajući u vidu činjenicu kako de lege lata regulacija Zakona o osiguranju ne daje precizan odgovor kako imenovati stečajnog upravitelja te izbjeći sumnju u „povezanost suca i stečajnoga upravitelja“.
Neminovno je da su promjene postale nezaobilazni dio u poslovnim procesima organizacija, te da se posebice odražavaju na njezine najznačajnije nositelje, odnosno zaposlenike. Stoga, kako bi menadžment što jednostavnije i efikasnije proveo proces promjene koje su u određenim okolnostima prijeko potrebne, neophodno je proći kroz nekoliko faza za uspješnu realizaciju cijelog procesa, a o čemu će biti riječi u nastavku teksta.
Novi Zakon o turizmu objavljen je 27. prosinca 2023. godine u Narodnim novinama (156/23), a stupio je na snagu s 1. siječnja 2024. godine. Uvedene su brojne izmjene u načinu upravljanja turizmom u skladu s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, koji financira EU. U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona postojeće turističke zajednice dužne su uskladiti svoje opće akte s odredbama Zakona. Autor u članku donosi pregled noviteta koje donosi novi Zakon o turizmu.
U najširem značenju, inspekcijski nadzor obuhvaća kontrolu nad zakonitošću rada i postupanja pravnih i fizičkih osoba, kojeg, u okviru zakonom propisanog djelokruga rada i ovlaštenja, neposredno provode nadležni inspektori. Inspekcijske poslove u području trgovine, usluga, zaštite potrošača i sigurnosti neprehrambenih proizvoda obavlja tržišna inspekcija Državnog inspektorata. Što najčešće kontroliraju tržišni inspektori u prodavaonici i koje mjere su ovlašteni i obvezni poduzeti protiv nadziranog trgovca kada utvrde da se isti ne pridržava propisanih obveza i/ili zabrana, pišemo u nastavku ovoga članka.
U suvremenim uvjetima poslovanja poduzetnički inkubatori imaju važnu ulogu u pružanju podrške malim i srednjim poduzećima, kako na lokalnoj, tako i na regionalnoj razini. Ukratko, poduzetnički inkubatori nude širok spektar usluga te su u svome razvoju u posljednja dva desetljeća znatno napredovali od pružanja usluge najma poslovnog ili radnoga prostora do pružanja cijeloga niza specijaliziranih usluga. Autor u članku pojašnjava važnost poduzetničkih inkubatora s osvrtom na inkubator PISMO, zahvaljujući kome je grad Novska postao centar gaming industrije.