U nastavku članka donosimo pregled neoporezivih primitaka, naknada, nagrada i stipendija te maksimalne iznose do kojih kao isplatitelji niste obvezni obračunavati obvezna davanja državi (porez, prirez i doprinose) u 2022. godini.

Jesu li dodatni neoporezivi primitci pravo koje pripada svim radnicima?

Odmah na početku na gore postavljeno pitanje možemo odgovoriti vrlo precizno i jasno, a to je - ne. Pravo na dodatne isplate (materijalna prava) pripadaju radniku samo ako to pravo ima izvor u nekom internom aktu poslodavca: npr. ugovoru o radu ili je to pravo primjerice propisano odredbama kolektivnog ugovora. Drugim riječima, to znači da ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili nekim drugim internim aktom poslodavca nije propisano to pravo, a samim time ni iznos neoporezivog primitka, radnik nema na njega pravo temeljem Zakona o radu.

Kao što možemo zaključiti, Zakon o radu ne propisuje pravo radniku na dodatne neoporezive primitke te ukoliko poslodavac navedeno pravo nije dao radniku nekim od internih izvora radnog prava, bez obzira na to što porezni propisi omogućavaju neoporezivu isplatu, radnik ne ostvaruje pravo na isplatu spomenutih primitaka.

Poslodavci mogu svojim radnicima isplatiti neoporezivo, ako su to utvrdili izvorom radnoga prava (npr. ugovorom o radu), naknade, potpore i nagrade te druge primitke koji se ne smatraju plaćom u iznosima propisanim Pravilnikom o porezu na dohodak.

U praksi često dođe do pogrešnog tumačenja propisa koji uređuju radno pravo te poreznih propisa.Kako ne bi bilo zabune, naglašavamo da porezni propisi, u ovom slučaju Zakon o porezu na dohodak i Pravilnik o porezu na dohodak ne propisuju pravo radnika na neoporezive primitke, već isključivo propisuje vrste i maksimalne neoporezive iznose, a poslodavci odlučuju hoće li i u kojem iznosu isplaćivati navedene primitke i to definiraju izvorom radnog prava. 

Naravno, poslodavac može samostalno odlučiti želi li, u kojem iznosu te kojim radnicima isplatiti npr. prigodne nagrade, nagrade za radne rezultate i druge neoporezive primitke i o tome donijeti posebnu autonomnu Odluku, bez obzira što to pravo nije bilo propisano ugovorom o radu, pravilnikom o radu ili pak kolektivnim ugovorima.

Pregled neoporezivih isplata koje poslodavac može isplaćivati

Kao što smo u uvodu rekli, neoporezive isplate radnicima najjednostavniji su i najpovoljniji način poslodavcima za nadoknade troškova ili pak nagrađivanje radnika. Nažalost, često se događa da poslodavci ne znaju koje sve neoporezive isplate radnicima mogu isplatiti, a samim time propuštaju niz mogućnosti u obliku poreznog rasterećenja, a koje im se nude kao “alat” pri povećanju motiviranosti i zadovoljstva svojih radnika. U nastavku dajemo pregled neoporezivih isplata koje poslodavcima stoje na raspolaganju.

Osnovni dokument za obračun i knjiženje troškova nastalih na službenom putovanju predstavlja putni nalog. To je dokument kojim poslodavac (tvrtka/obrt/udruga) upućuje djelatnika (putnika) na putovanje do 30 dana neprekidno radi obavljanja poslova koji su u skladu sa radnim mjestom djelatnika i u skladu sa djelatnosti poslodavca. Prije putovanja bi nalog trebao biti kreiran i djelatnik bi ga trebao nositi sa sobom na putovanje.

Uz putni nalog, obvezno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci na službenom putovanju i to osobito: računi za cestarine, računi za parking, putne karate ili u iznimnim i opravdanim slučajevima preslike putnih karata, računi za smještaj i drugo, bez obzira na način podmirenja izdataka.

Pravo radnika na dnevnicu i ostale troškove nastale na službenim putovanjima u zemlji i inozemstvu utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili nekim drugim internim aktom poslodavca. Zakon o radu, kao temeljni propis radnog prava sadrži samo odredbe o pravu na plaću, naknadi plaće i otpremnini, ali ne i o drugima materijalnim pravima radnika u radnom odnosu (npr. pravu na dnevnice).

Porezni tretman putnih troškova i dnevnica uređuju porezni propisi, koji poslodavcima definiraju uvjete pod kojima se dnevnice mogu radnicima isplatiti neoporezivo odnosno bez obračunavanja doprinosa, poreza i prireza, ukoliko je isti propisan. Porezni propisi poslodavcima određuju uvjete pod kojima se dnevnice i drugi troškovi nastali na službenom putu mogu zaposlenicima isplatiti neoporezivo, ali nisu izvor materijalnih prava radnika.

Dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 12 sati dnevno mogu se radnicima neoporezivo isplatiti u svoti od 200,00 kuna (puna dnevnica), dok se dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati dnevno neoporezivo mogu isplatiti u svoti od 100,00 kuna (pola dnevnice). Ako je na službenom putovanju na teret poslodavca osiguran jedan obrok (ručak ili večera) neoporezivi iznos dnevnice koji se isplaćuje u novcu umanjuje se za 30% odnosno za 60% ako su osigurana dva obroka (ručak i večera). Doručak koji je uračunat u cijenu noćenja smatra se troškom noćenja i ne smatra se osiguranom prehranom.

S druge strane, pravo radnika na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla nije pravo koje je utvrđeno Zakonom o radu, već je nadoknada materijalnih prava radnika troškova prijevoza uređena kolektivnim ugovorom (ako se primjenjuje), pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca.

Ako poslodavac nije obveznik primjene kolektivnog ugovora, zapošljava manje od 20 radnika i prema čl. 26. Zakona o radu nije obveznik donošenja i primjene pravilnika o radu, a u ugovoru o radu nije definirao naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, može radniku priznati pravo na navedenu isplatu temeljem autonomno donesene odluke. Radniku poslodavca kojeg zbog određene vrste djelatnosti obvezuje primjena nekog od kolektivnih ugovora, pripada pravo na isplatu troškova prijevoza na posao i s posla prema odredbama istog.

Porezni tretman naknade troškova prijevoza na posao i s posla propisan je Pravilnikom o porezu na dohodak koji određuje da se neoporezivo mogu isplatiti naknade troškova prijevoza na posao i s posla:

−       mjesnim javnim prijevozom i/ili

−       međumjesnim javnim prijevozom.

Mjesnim javnim prijevozom isplaćuje se iznos u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte, odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz odnosno do visine cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz.

Međumjesnim javnim prijevozom isplaćuje se iznos u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte, odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza odnosno do visine stvarnih izdataka utvrđenih u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza.

Troškovi prijevoza na posao i s posla, osim radnicima, mogu se neoporezivo isplatiti i osobama koje se nakon završenog školovanja nalaze na obveznom praktičnom radu ili na dobrovoljnoj praksi ili na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa, kao i fizičkim osobama izaslanim na rad u Republiku Hrvatsku po nalogu inozemnog poslodavca u tuzemno društvo.

Temeljna pretpostavka za neoporezivu isplatu naknade troškova prijevoza je da svakom pojedinom radniku, trošak prijevoza na posao i s posla stvarno nastaje. Znači da se radniku čije je prebivalište odnosno uobičajeno boravište (mjesto gdje stanuje ili boravi) nalazi na lokaciji na kojoj ujedno i radi (dakle, na adresi sjedišta društva ili njegove poslovne jedinice) ili se nalazi neposredno do te lokacije i to neznatne udaljenosti, zbog čega mu objektivno troškovi prijevoza i ne bi mogli nastati, zbog primjene propisa o porezu na dohodak, nema temelja za neoporezivu isplatu spomenute naknade. U tim bi slučajevima poslodavac, kojeg na isplatu naknade troška prijevoza obvezuju odredbe posebnih propisa, pravilnika o radu ili ugovora o radu, trebao radniku pri isplati te naknade utvrditi primitak po osnovi nesamostalnog rada (plaću), koja podliježe obvezi obračuna, obustave i uplate propisanih obveza za javna davanja.

Neoporeziva nagrada za ostvarene rezultate rada propisana je u godišnjem iznosu od 5.000,00 kuna po radniku i može se isplatiti samo osobama koje su s isplatiteljem zasnovale radni odnos. Iznos od 5.000,00 kuna ne podliježe ni obvezi doprinosa i ne utječe na visinu prava radnika u sustavima socijalnih osiguranja. Može se isplaćivati kao jednokratni godišnji primitak ili u više navrata tijekom porezne godine, čak i kao stalni mjesečni primitak u razmjernom iznosu.

Skrećemo pažnju kako je neoporeziva svota ograničena na godišnjoj razini po poreznom obvezniku, pa isplatitelji moraju na mrežnim stranicama Porezne uprave provjeriti je li njihov radnik kod drugog ili drugih isplatitelja iskoristio tu poreznu pogodnost u 2022. godini. U pravilu je provjera potrebna za radnike koji su zaposleni tijekom 2022., a ako su prije toga bili u radnom odnosu kod drugog poslodavca te za radnike koji rade s nepunim radnim vremenom kod dvaju ili više poslodavaca.

Porezni propisi ne određuju nikakve dodatne kriterije za isplatu neoporezive godišnje nagrade, o tome odluku donosi poslodavac poštujući izvore radnog prava koji ga obvezuju. Možemo zaključiti, kako budući da nisu propisani nikakvi kriteriji koje bi poslodavci trebali primjenjivati pri isplati navedene nagrade za radne rezultate, proizlazi da se nagrada može isplatiti svim radnicima, odnosno onim radnicima za koje poslodavac donese odgovarajuću odluku. Drugim riječima, to znači da se nagrada za radni rezultat može isplatiti radnicima koji imaju sklopljen ugovor o radu s poslodavcem i nema ograničenja kod isplate s obzirom na radni status, odnosno nema razlike je li radnici:

−       redovito obavljaju posao,

−       na godišnjem su odmoru ili plaćenom dopustu,

−       na bolovanju su, i/ili

−       koriste pravo na rodiljni/roditeljski dopust i dr.

Ukoliko se nagrada za radne rezultate isplaćuje u svoti koja prelazi 5.000,00 kuna ili se isplaćuje osobi koja je tijekom godine u cijelosti ili djelomično iskoristila pravo na taj neoporezivi primitak ili je pak aktom koji obvezuje poslodavca ugovoreno odnosno određeno da se nagrade, bonusi i slični oblici stimulacije i nagrađivanja isplaćuju kao plaća, poslodavac je u tom slučaju dužan na isplaćene svote obračunati i platiti sva propisana javna davanja iz plaće i na plaću.

Božićnice i druge prigodne nagrade (uskrsnice, regres za godišnji odmor i sl.) koje poslodavac isplaćuje radniku neoporezive su do iznosa od 3.000,00 kn. Kod isplate npr. božićnica treba voditi računa i o iznosima isplata drugih prigodnih nagrada (regres za godišnji odmor ili uskrsnica) tijekom 2022. godine do propisanog neoporezivog iznosa od 3.000,00 kn.

Ako se isplaćuje božićnica i njegov iznos sumarno sa drugim prigodnim nagradama (npr. uskrsnicom) ne prelazi propisani neoporezivi iznos od 3.000,00 kn u jednoj kalendarskoj godini, isti se može isplatiti bez obračunavanja poreza na dohodak. No, važno je naglasiti, ako primici po osnovi prigodnih nagrada prelaze neoporezivi iznos od 3.000,00 kn, smatrat će se plaćom te će se i oporezivati kao plaća sve iznad tog iznosa.

Regres za godišnji odmor predstavlja materijalno pravo radnika koje se može ostvariti na temelju akata (npr. ugovor o radu, pravilnik o radu) koji uređuju pravo radnika. Ako navedeno pravo nije nigdje propisano, tada radnici to pravo ostvaruju na temelju odluke poslodavca gdje utvrđuje kriterije, način i visinu isplate regresa. Svrha regresa je podmirivanje troškova odmora koji radniku nastaju kao povećani troškovi odmora, slobodnih aktivnosti, putovanja i slično i to za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. U praksi, regres znači jednokratnu novčanu pomoć odnosno isplatu radniku od strane poslodavca prije korištenja godišnjeg odmora.

Nagrada zaposleniku, dar djetetu zaposlenika, božićnica i slično odlični su načini za motivaciju zaposlenika, uz minimalan trošak za samog poslodavca. Ipak, u praksi se najviše poslodavaca ipak odlučuje za isplatu božićnica i nagrada za radne rezultate svojim zaposlenicima.

Poslodavac može sam donijeti odluku o tome u kojim će intervalima i iznosima zaposlenicima isplaćivati naknade za troškove prehrane. Jedina obvezna je da isplaćeni iznos ne prelazi ukupno 5.000,00 kn godišnje. Troškovi prehrane mogu se isplatiti isključivo na tekući ili zaštićeni račun radnika, dok se božićnice, naknade troškova loko vožnje i putnih troškova mogu zaposlenicima isplatiti u gotovini.

Također, spomenut ćemo i kako je neoporezivo moguće isplatiti i razne potpore radnicima te stipendije studentima kao npr.:Poslodavac može sam donijeti odluku o tome u kojim će intervalima i iznosima zaposlenicima isplaćivati naknade za troškove prehrane. Jedina obvezna je da isplaćeni iznos ne prelazi ukupno 5.000,00 kn godišnje. Troškovi prehrane mogu se isplatiti isključivo na tekući ili zaštićeni račun radnika, dok se božićnice, naknade troškova loko vožnje i putnih troškova mogu zaposlenicima isplatiti u gotovini.

1. potpora za novorođeno dijete do 10.000,00 kn,
2. potpora djetetu za školovanje 1.750,00 kn mjesečno – do 15. godine života, odnosno završetka osnovnog obrazovanja kada se isplaćuje djetetu umrlog radnika ili djetetu bivšeg radnika s gubitkom potpune radne sposobnosti,
3. potpora radi bolovanja zaposlenika duljeg od 90 dana –  do 2.500,00 kn godišnje,
4. premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja do 500,00 kn mjesečno. Porez na dohodak ne plaća se na premije dobrovoljnog mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist svojeg radnika do 500,00 kn mjesečno, odnosno ukupno do 6.000 kn godišnje,
5. nagrade učenicima za vrijeme praktičnog rada i naukovanja te naknade učenicima za vrijeme dualnog obrazovanja - do 1.750,00 kn mjesečno,
6. stipendije učenicima i studentima za redovno školovanje u tuzemstvu i inozemstvu na srednjim, višim i visokim školama te fakultetima - do 1.750,00 kn mjesečno,
7. stipendije studenata na sveučilištima u tuzemstvu i inozemstvu koje se dodjeljuju studentima za izvrsna postignuća u znanju i u ocjenama na sveučilištima, a koji su za dodjelu stipendija izabrani na javnim natječajima kojima mogu pristupiti svi studenti pod jednakim uvjetima - do 4.000,00 kn mjesečno,
8. premije dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja na temelju vjerodostojne dokumentacije - do 2.500,00 kn godišnje podmirene bezgotovinskim putem.

Poslodavci imaju mogućnost za svoje radnike s kojima imaju sklopljene ugovore o radu, neoporezivo plaćati premije dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja do iznosa od 2.500,00 kn godišnje. Dobrovoljno zdravstveno osiguranje jest: dopunsko zdravstveno osiguranje, dodatno i privatno zdravstveno osiguranje.

Ovu vrstu neoporezivih primitka porezni propisi ne uvjetuju na način da moraju biti omogućeni svim radnicima, niti uvjetuju jednake iznose po radnicima, već o tome odlučuje poslodavac i to autonomnom odlukom, prilikom sklapanja ugovora o radu s radnikom, sklapanjem kolektivnog ugovora s ovlaštenim sindikatom ili donošenjem pravilnika o radu.

Također, na raspolaganju su uplate u treći mirovinski stup osiguranja koji predstavlja dobrovoljno mirovinsko osiguranje koje se temelji na individualnoj kapitaliziranoj štednji fizičkih osoba, što znači da je riječ o osobnoj imovini jer se uplaćena sredstva evidentiraju na osobnom računu svakog člana mirovinskog fonda, dok kapitalizirana štednja znači da se prilikom uplaćivanja u odabrani obvezni mirovinski fond ostvaruje i određeni prinos od tog ulaganja. Dakle, sredstva koja uplate fizičke osobe u treći mirovinsku stup, mirovinski fond ulaže na tržištu s ciljem ostvarenja dobitka i povećanja vrijednosti imovine fonda.

Uplate u dobrovoljni mirovinski fond može vršiti osiguranik u svoje ime. Međutim, sredstva na račun dobrovoljnog mirovinskog fonda mogu uplaćivati i treće osobe u ime člana fonda, kao što su roditelji, staratelji, udruge, sindikati, ali i poslodavci. Poslodavac može uplaćivati u otvoreni dobrovoljni mirovinski fond svojim zaposlenicima ili uz dogovor s mirovinskim društvom osnovati zatvoreni fond sa posebnim uvjetima za svoje zaposlenike. Prednost uplate od strane poslodavaca u dobrovoljnu mirovinsku štednju predstavlja korištenje porezne olakšice.

Sukladno članku Zakona o porezu na dohodak premije dobrovoljnoga mirovinskog osiguranja koje poslodavac uplaćuje u korist svojeg radnika, uz njegov pristanak, tuzemnom dobrovoljnom mirovinskom fondu, koji je registriran u skladu s propisima koji uređuju dobrovoljno mirovinsko osiguranje, do visine 500,00 kn za svaki mjesec poreznog razdoblja, odnosno ukupno do 6.000,00 kn godišnje smatraju se primitkom na koji se ne plaća porez na dohodak. Premije se mogu platiti i odjednom za više mjeseci, odnosno mogu se uplatiti i jednom godišnje do iznosa od 6.000,00 kn. S obzirom na ovakav porezni tretman, plaćanje premija za treći mirovinski stup do propisanih iznosa, jedan je od najpovoljnijih načina dodatnog stimuliranja radnika.

Zaključno, izmjenama Zakona o porezu na dohodak u posljednjih nekoliko godina znatno su proširene mogućnosti poslodavcima da kroz neoporezive isplate nagrade i stimuliraju svoje zaposlenike. Razlozi za neoporezivim isplatama od strane poslodavca mogu zaista biti različiti, međutim, najčešće se radi o motiviranju radnika za uspješno ostvarene rezultate rada, nadoknadi troškova povezanih s obavljanjem posla (putni troškovi) ili pak o stvaranju konkurentnih uvjeta radnog mjesta te uspješnom privlačenju novih radnika kao i zadržavanje postojećih.

Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Izvori:

1. Zakon o porezu na dohodak (NN 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 138/2020)
2. Pravilnik o porezu na dohodak (NN 10/17, 128/17, 106/18, 01/19, 80/19, 01/20, 74/20, 01/21)
3. Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19)
4. https://aktiva.hr/troskovi-prijevoza-na-posao-i-s-posla/