11.09.2020 08:18
Od početka financijske krize 2008. zbog udjela loših kredita koji se donedavno neprestano povećavao pogoršale su se tržišne percepcije europskog bankarskog sektora u cjelini, što je dovelo do negativnih vanjskih učinaka za cijeli EU.

Iako su države članice prepoznale ozbiljnost problema loših kredita, većina ih do sada nije poduzela djelotvorne mjere za rješavanje pitanja one strane loših kredita koja se odnosi na „potražnju”. One države članice koje jesu uredile djelatnosti kupnje i servisiranja kredita to su učinile, a da nisu uzele u obzir prekogranične situacije. To je dovelo do nedovoljnog tržišnog natjecanja. Zbog različitih pristupa država članica i njihovih različitih tumačenja, posebno djelatnosti servisiranja kredita, ta su se tržišta rascjepkala.

Komisija je nekoliko godina pratila tržište, te uočila povećanje raznolikosti i pogoršanje problema zbog kojih je potrebna intervencija EU-a.

Stvaranjem okvira na razini Unije osigurali bi se ujednačeni uvjeti za ulazak kupaca kredita i pružatelja usluge servisiranja kredita na tržište te odobrenje za prekogranično poslovanje s pomoću kojeg bi svoje djelatnosti mogli obavljati na cijelom jedinstvenom tržištu. To bi posebno unaprijedilo tržišno natjecanje između mogućih ulagatelja u bankovne kredite i bankama bi omogućilo prodaju kredita po konkurentnijim cijenama. S druge strane, bankama bi dodatno pomoglo da smanje izloženost kreditima koji su postali loši i da preusmjere sredstva u nove oblike kreditiranja gospodarstva. Istodobno bi se mjerama za zaštitu potrošača osiguralo da se u cijeloj Uniji zadrži razina zaštite potrošača pri prodaji i servisiranju potrošačkih kredita koje su izvorno odobrile kreditne institucije.

Osim toga, u Prijedlogu1 se uzima u obzir potreba za snažnijim zaštitnim mjerama kada je riječ o potrošačkim kreditima. Prijedlogom se uvodi zahtjev da se kupci potrošačkih kredita iz trećih zemalja koriste uslugama ovlaštenih pružatelja usluge servisiranja kredita, koji podliježu zahtjevima iz ove Direktive i nadzoru u EU-u koji provode nacionalna nadležna tijela.

Slično tome, predviđenim mehanizmom ubrzane izvansudske naplate kolaterala nastoji se pronaći ravnoteža između interesa vjerovnika i poslovnog dužnika. Taj mehanizam ne primjenjuje se za ovrhu po kreditima odobrenim potrošačima, a čak ga ni vlasnici poduzeća ne mogu primijeniti za naplatu iz kolaterala koji je glavno mjesto stanovanja poslovnog dužnika. Ako je poslovni dužnik na temelju ugovora o kreditu već otplatio veći dio dospjelog iznosa (85 %), prije moguće naplate kolaterala trebalo bi mu dati više vremena za izvršenje plaćanja.

Loši krediti

Loši krediti (eng. non- performing loans ili NPL) oni su krediti za koje dužnik ne može izvršiti predviđena plaćanja kamata ili glavnice. Kredit se smatra lošim kreditom kada plaćanja kasne više od 90 dana od dana dospijeća ili se procijeni da dužnik vjerojatno neće otplatiti kredit. Zbog financijske krize i recesija koje su uslijedile velik broj dužnika nije mogao otplaćivati svoje kredite jer se sve više društava i građana suočavalo s trajno otežanim otplatama ili čak stečajem.

Ovim Prijedlogom stvara se zajednički skup pravila koja treće strane, pružatelji usluge servisiranja kredita, moraju poštovati da bi poslovale na području Unije. Njime se utvrđuju zajednički standardi kojima se osigurava zakonito poslovanje i nadzor tih pružatelja usluge servisiranja u cijeloj Uniji te omogućuje njihovo izraženije tržišno natjecanje radi usklađivanja pristupa tržištu u svim državama članicama. Time će se mogućim kupcima kredita smanjiti trošak ulaska na tržište zahvaljujući povećanju pristupačnosti i smanjenju troškova servisiranja kredita. Ako svi ostali uvjeti budu jednaki, prisutnost više kupaca kredita na tržištu trebala bi potaknuti konkurentnije tržište s većim brojem kupaca, što će povećati potražnju i cijene transakcija.

U Prijedlogu se pojašnjava da će se zaštita potrošača, a posebno prava potrošača na temelju Direktive 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010, Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ, i Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima u vezi s kreditom koji je odobrila kreditna institucija nastaviti primjenjivati neovisno o tome tko naknadno kupi ili servisira kredit.

Osim toga, u slučaju ustupanja vjerovnikovih prava trećoj strani Direktiva o hipotekarnim kreditima izmijenit će se tako što će se navesti da potrošač ima pravo prema novom vjerovniku isticati sve one prigovore koje je mogao istaknuti prema izvornom vjerovniku.

Ovom se inicijativom ne dovode u pitanje zaštitne mjere koje su na snazi za potrošače, uključujući u slučaju da izvornog vjerovnika zamijeni nekreditna institucija. Prijedlogom se predviđa da će kupci kredita i pružatelji usluge servisiranja kredita morati poštovati pravo Unije u pogledu zaštite potrošača koje se primjenjuje na početni ugovor o kreditu. Na isti će se način i dalje primjenjivati sva pravila o zaštiti potrošača koja su na snazi u državi članici potrošača, koja proizlaze izravno iz početnog ugovora o kreditu ili iz drugih propisa o kreditima koji su odobreni potrošačima ili se odnose na opća pravila o zaštiti potrošača koja su na snazi u državi članici potrošača.

Prethodno navedene zaštitne mjere uključuju i mjere obvezujuće ili neobvezujuće naravi kojima se predviđa zaštita potrošača u državi članici u kojoj imaju uobičajeno boravište, posebno formalne ili neformalne postupke naplate duga koje su uvela tijela javnog ili privatnog sektora koja pružaju savjete o dugovima prezaduženim kućanstvima radi naplate njihova duga.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na kupce kredita i pružatelje usluge servisiranja kredita koje su izvorno izdale kreditna institucija ili njezina društva kćeri, neovisno o vrsti predmetnog dužnika. Ova se Direktiva ne primjenjuje na kupnju i servisiranje ugovora o kreditu koje obavljaju kreditna institucija i njezina društva kćeri u Uniji ili na kupnju i servisiranje ugovora o kreditu koje su izdale druge vrste vjerovnika koji nisu kreditne institucije i njihova društva kćeri.

Kada je riječ o postupku ubrzane izvansudske naplate kolaterala, Direktiva se primjenjuje na ugovore o kreditu koje su vjerovnici, prvenstveno banke, i dužnici  sklopili radi obavljanja svoje trgovačke, poslovne ili profesionalne djelatnosti, koji su osigurani pokretnom i nepokretnom imovinom koja je u vlasništvu dužnika i koja je dana u zalog vjerovniku radi osiguranja otplata kredita. Ograničenjem područja primjene na kredite poslovnim subjektima trebali bi se izbjeći negativni učinci na potrošače i kućanstva.

Kao pružatelja usluge servisiranja kredita Direktiva označava fizičku ili pravnu osobu, koja nije kreditna institucija ili društvo kći kreditne institucije, te koja u ime vjerovnika obavlja jednu ili više aktivnosti koje se odnose na administrativne aspekte kredita, kao što su: praćenje izvršavanja ugovora o kreditu; prikupljanje i obrada informacije o statusu ugovora o kreditu, dužniku i kolateralima kojima je osiguran ugovor o kreditu; obavještavanje dužnika o promjenama kamatne stope, naknadama ili dospjelim plaćanjima na temelju ugovora o kreditu; u ime vjerovnika vodi brigu o izvršenju prava i obveza koje proizlaze iz ugovora o kreditu, uključujući obradu otplata; ponovno dogovaranje uvjeta ugovora o kreditu s dužnicima, pri čemu ne djeluje kao ‚kreditni posrednik’, te obrada pritužbi dužnika (članak 3. točka 8.).

U glavi II. uspostavlja se okvir za pružatelje usluge servisiranja ugovora o kreditu koje su izdale kreditne institucije.

Poglavlje I. sadrži pravila o izdavanju odobrenja za rad pružateljima usluge servisiranja kredita.

U članku 5. utvrđuje se najveći skup zahtjeva koje pružatelji usluge servisiranja kredita moraju ispuniti da bi dobili odobrenje za rad u matičnoj državi članici.

U članku 6. utvrđuju se postupci izdavanja odobrenja za rad, a u članku 7. slučajevi u kojima se odobrenje može oduzeti.

Člankom 8. uvodi se obveza uspostave javnog registra ovlaštenih pružatelja usluge servisiranja kredita u svakoj državi članici.

Članak 9. sadržava zahtjev da se odnos između pružatelja usluge servisiranja kredita i vjerovnika mora temeljiti na pisanom ugovoru u kojem, među ostalim pitanjima, mora biti jasno navedena obveza poštovanja prava Unije i nacionalnog prava koja se primjenjuju na ugovore o kreditu. Osim toga, pružatelj usluge servisiranja kredita mora 10 godina voditi evidenciju i nadležna tijela moraju imati pristup toj evidenciji.

U članku 10. navode se pravila o podugovaranju djelatnosti pružatelja usluge servisiranja kredita kojima se osigurava da oni ostaju u cijelosti odgovorni za sve obveze u skladu s nacionalnim propisima kojima se prenosi ova Direktiva.

Poglavlje II. odnosi se na prekogranično pružanje usluge servisiranja kredita.

Člankom 11. se od država članica zahtijeva da ovlaštenim pružateljima usluge servisiranja kredita osiguraju slobodu pružanja usluga u Uniji. Stoga su u Direktivi utvrđene posebne odredbe o postupcima i komunikaciji između tijela u matičnoj državi članici i tijela u državi članici domaćinu.

Člankom 12. predviđaju se posebna pravila o nadzoru pružatelja usluge servisiranja kredita koji posluju prekogranično te o podjeli nadzora između nadležnih tijela matične države članice i države članice domaćina.

Glava III. odnosi se na kupce kredita. U njemu su utvrđena pravila usmjerena na povećanje transparentnosti na strani ponude, u skladu s tim i zahtijevanje od vjerovnika da kupcu kredita prije sklapanja ugovora dostave sve potrebne informacije.

Člankom 13. predviđa se, dakle, da vjerovnici moraju kupcu kredita dati sve potrebne informacije prije sklapanja ugovora, poštujući pritom pravila o zaštiti osobnih podataka. Pri prvom prijenosu kredita s kreditne institucije na kupca kredita koji nije kreditna institucija mora se obavijestiti nadzorno tijelo kreditne institucije.

Člankom 14. propisuje se da kreditna institucija mora upotrebljavati standarde za podatke koje je propisalo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo.

Člankom 15. propisuje se obveza da predstavnici s poslovnim nastanom u Uniji koji zastupaju kupce kredita koji nemaju poslovni nastan u Uniji posluju uz posredovanje ovlaštenog pružatelja usluge servisiranja kredita ili kreditne institucije iz Unije u slučaju ugovora o kreditu sklopljenih s potrošačima.

Članak 16. sadrži pravila na temelju kojih kupci kredita moraju obavijestiti nadležna tijela o servisiranju kupljenog kredita.

Članak 17. sadrži pravilo prema kojem, u slučaju sklapanja ugovora o prijenosu kredita, kupac kredita iz treće zemlje mora imenovati predstavnika s poslovnim nastanom u Uniji. Taj će predstavnik biti odgovoran za obveze kupca kredita u skladu s direktivom.

U članku 18. utvrđuju se pravila koja se odnose na izvršenje ugovora o kreditu koje izravno provodi kupac kredita i obveze obavješćivanja propisane za kupce kredita i nadležna tijela.

Člankom 19. uvode se obveze obavještavanja kupca kredita u slučaju prijenosa ugovora o kreditu.

Glava IV. odnosi se na nadzor koji provode nadležna tijela.

Člankom 20. utvrđuju se obveze trajne usklađenosti s nacionalnim propisima kojima se prenosi ova Direktiva i imenovanja nadležnih tijela odgovornih za izvršenje funkcija i dužnosti utvrđenih nacionalnim propisima kojima se provodi Direktiva.

U članku 21. detaljno su navedene nadzorne ovlasti nadležnih tijela, dok se u članku 22. predviđaju pravila o administrativnim kaznama i korektivnim mjerama.

Glavom V., koja predstavlja najznačajniji dio ovog akta, uspostavlja se 2 odnosno instrument koji dobrovoljno dogovore osigurani vjerovnik i poslovni dužnik, te koji osigurani vjerovnik može aktivirati nakon što se ispune propisani uvjeti. Neće se primjenjivati na potrošačko kreditiranje.

Člankom 24. zahtijeva se da države članice uvedu barem jedan postupak naplate koji se može primijeniti za potrebe mehanizma ubrzane izvansudske naplate kolaterala utvrđenog u ovom prijedlogu Direktive. Države članice mogu birati između

-          postupka javne dražbe i

-          postupka privatne prodaje koji se obično upotrebljavaju za izvršenje naplate iz kolaterala.

Ako je nacionalnim pravom uspostavljen postupak zapljene imovine, i taj se postupak može primijeniti za potrebe postupka ubrzane izvansudske naplate kolaterala. Države članice slobodne su odlučiti o vrsti postupka naplate koji će biti na raspolaganju vjerovnicima, s obzirom na višestruke veze između naplate kolaterala te javnog i privatnog prava, i, posebno, ovisno o vrsti založnog prava na kolateralu.

Države članice dužne su osigurati da vjerovnik može primijeniti ubrzani izvansudski mehanizam za naplatu kolaterala ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

-          taj su mehanizam u pisanom obliku ili u obliku ovjerene javnobilježničke isprave, ako tako propisuje država članica, dogovorili vjerovnik i poslovni dužnik i u tom se ugovoru određuje događaj izvršenja i rok u kojem poslovni dužnik može izvršiti plaćanje nakon tog događaja izvršenja kako bi spriječio primjenu ubrzanog izvansudskog mehanizma za naplatu kolaterala;

-          poslovni dužnik bio je, prije sklapanja ugovora, nedvojbeno obaviješten o primjeni i posljedicama ubrzanog izvansudskog mehanizma za naplatu kolaterala;

-          u roku od tri tjedna od događaja izvršenja ili kasnije ako su se tako dogovorili vjerovnik i poslovni dužnik, vjerovnik je poslovnog dužnika u pisanom obliku obavijestio o sljedećem:

  1. namjeri vjerovnika da u okviru ubrzanog izvansudskog mehanizma za naplatu kolaterala unovči imovinu radi ispunjenja ugovorne obveze iz osiguranog ugovora o kreditu;
  2. vrsti načina naplate koji će se primijeniti (javna dražba ili privatna prodaja);
  3. roku za izvršenje plaćanja prije primjene ubrzanog izvansudskog mehanizma za naplatu kolaterala;
  4. iznosu dospjelih nepodmirenih obveza iz osiguranog ugovora o kreditu u skladu s ugovornim obvezama iz osiguranog ugovora o kreditu;

-          poslovni dužnik nije izvršio plaćanje u punom iznosu kako je propisano u obavijesti

Člankom 28. dužniku se daje pravo da ospori primjenu postupka ubrzane izvansudske naplate kolaterala pred nacionalnim sudovima.

Radi zaštite dužnika, člankom 29. zahtijeva se da vjerovnik, u slučaju da je u tom postupku ubrzane izvansudske naplate kolaterala vraćen veći iznos od dospjelog duga, poslovnom dužniku isplati pozitivnu razliku između dospjelog iznosa osiguranog ugovora o kreditu i prihoda od prodaje imovine (nakon javne dražbe ili privatne prodaje). U slučaju zapljene primjereno je od vjerovnika zahtijevati da isplati dužniku pozitivnu razliku između dospjelog iznosa osiguranog ugovora o kreditu i procijenjene vrijednosti imovine.

Člankom 32. nastoji se osigurati potpuna usklađenost i komplementarnost tog postupka ubrzane izvansudske naplate kolaterala s prijedlogom o restrukturiranju i to tako što vjerovnici, uključujući osigurane vjerovnike društva ili poduzetnika nad kojim se provodi postupak restrukturiranja, moraju obustaviti pojedinačne postupke ovrhe.

Člankom 33. propisuje se da države članice i, u slučaju kreditnih institucija, nadzorna tijela kreditnih institucija jednom godišnje prikupljaju podatke o broju osiguranih kredita koji su naplaćeni u izvansudskim postupcima, vremenskim okvirima i vrijednosti stopa povrata te da te podatke jedanput godišnje dostavljaju Komisiji.

U glavi VI., odnosno njezinu članku 34., propisuju se posebne zaštitne mjere za potrošače u slučaju izmjene ugovora o kreditu, a u članku 35. način na koji pružatelji usluge servisiranja kredita i nadležna tijela postupaju s pritužbama.

U članku 36. potvrđuje se obveza poštovanja pravila o zaštiti osobnih podataka.

Glava VII. u članku 38. sadrži izmjenu Direktive o hipotekarnim kreditima kojom se predviđa da, u slučaju prijenosa kredita na potrošača obuhvaćenog tom Direktivom, potrošač ima pravo kupcu kredita istaknuti sve one prigovore koje je mogao istaknuti izvornom vjerovniku, te obvezu izvješćivanja potrošača.

Tihana Kozina Barišić


^ 1 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A52018PC0135

^ 2 Eng. Accelerated extrajudicial collateral enforcement.

ugovor o alotmanuNovi Zakon o turizmu objavljen je 27. prosinca 2023. godine u Narodnim novinama (156/23), a stupio je na snagu s 1. siječnja 2024. godine. Uvedene su brojne izmjene u načinu upravljanja turizmom u skladu s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, koji financira EU. U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona postojeće turističke zajednice dužne su uskladiti svoje opće akte s odredbama Zakona. Autor u članku donosi pregled noviteta koje donosi novi Zakon o turizmu.

U najširem značenju, inspekcijski nadzor obuhvaća kontrolu nad zakonitošću rada i postupanja pravnih i fizičkih osoba, kojeg, u okviru  zakonom propisanog djelokruga rada i ovlaštenja, neposredno provode nadležni inspektori. Inspekcijske poslove u području trgovine, usluga, zaštite potrošača i sigurnosti neprehrambenih proizvoda obavlja tržišna inspekcija Državnog inspektorata. Što najčešće kontroliraju tržišni inspektori u prodavaonici i koje mjere su ovlašteni i obvezni poduzeti protiv nadziranog trgovca kada utvrde da se isti ne pridržava propisanih obveza i/ili zabrana,  pišemo u nastavku ovoga članka.

U suvremenim uvjetima poslovanja poduzetnički inkubatori imaju važnu ulogu u pružanju podrške malim i srednjim poduzećima, kako na lokalnoj, tako i na regionalnoj razini. Ukratko, poduzetnički inkubatori nude širok spektar usluga te su u svome razvoju u posljednja dva desetljeća znatno napredovali od pružanja usluge najma poslovnog ili radnoga prostora do pružanja cijeloga niza specijaliziranih usluga. Autor u članku pojašnjava važnost poduzetničkih inkubatora s osvrtom na inkubator PISMO, zahvaljujući kome je grad Novska postao centar gaming industrije.

Proljeće nam kuca na vrata i Uskrs je sve bliže, a radnici očekuju vidjeti isplatu uskrsnice na svojim računima. No, imaju li baš svi zaposlenici pravo na uskrsnicu? S jedne strane oni poslodavci koji su to u obvezi, a s druge strane oni poslodavci koji to želei imaju financijskih mogućnosti, nagrađuju svoje zaposlenike prigodnom nagradom u obliku uskrsnice. Tko je obvezan isplatiti uskrsnicu? Koliki dio se može isplatiti neoporezivo? Što u slučajuda zaposlenik ima blokiran račun? Autor u članku donosi odgovore na aktualna pitanja vezana uz porezni tretman isplate uskrsnice, koliki je propisani neoporezivi dio te na koje se sve načine ista može isplatiti.

Vijeće Europske unije donijelo je 24. travnja 2023. godine nova pravila o transparentnosti plaća, odnosno Direktivu (EU) 2023/970 Europskog Parlamenta i Vijeća o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja.1 Predmetnom Direktivom utvrđuju se minimalni zahtjevi za jačanje primjene načela jednake plaće muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti iz članka 157. UFEU-u, te postrožavanje zabrane diskriminacije iz članka 4. Direktive 2006/54/EZ, posebno putem transparentnosti plaća i ojačanih provedbenih mehanizama. Države članice dužne su pravila Direktive implementirati u nacionalna zakonodavstva u roku od tri godine od donošenja Direktive, te se primjenjuju kako na poslodavce u javnom sektoru, tako i na poslodavce u privatnom sektoru. Shodno tome, u nastavku teksta biti će više riječi o najznačajnijim pravilima koje donosi nova EU Direktiva o transparentnosti plaća, za poslodavce i radnike.