EGF je prvotno je osnovan Uredbom (EZ) br. 1927/2006 za programsko razdoblje 2007.–2013. kako bi podržao radnike koji gube posao kao rezultat globalizacije i promjena trgovinskih obrazaca ili financijske i ekonomske krize. Izraz je europske solidarnosti prema radnicima pomažući im da prilagode svoje vještine i pronađu nova radna mjesta. Od svog pokretanja, EGF je primio 161 prijavu. Zatraženo je oko 635 milijuna eura za pružanje pomoći više od 151 000 radnika i 4 429 mladih koji nisu u radnom odnosu, obrazovanju ili osposobljavanju (tzv. NEET- „young people not in employment, education or training“).
Europski fond za prilagodbu globalizaciji stoga pruža podršku osobama koje su izgubile posao kao rezultat znatnih strukturalnih promjena u tokovima svjetske trgovine zbog globalizacije, npr. zatvaranja velikih poduzeća ili preseljenja proizvodnje izvan EU-a, ili kao rezultat globalne ekonomske i financijske krize.
Uredba o EGF-u za razdoblje 2014. – 2020.
Pravila o kriteriju za intervenciju, mogućim korisnicima, prihvatljivim zahtjevima, mjerama itd. utvrđena su u Uredbi (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006.1
Uredba predviđa da se Fond i dalje financira do 31. prosinca 2020. godine.
EGF za razdoblje 2014. – 2020. ima najviši godišnji proračun od 150 milijuna EUR. Može financirati do 60 % troškova projekata osmišljenih kako bi pomogli radnicima koji su postali višak da pronađu novo zaposlenje ili uspostave vlastiti posao.
Prijave za financiranje iz EGF-a moraju biti u skladu s nizom kriterija za ispunjavanje uvjeta:
Uzrok viška (članak 2.): višak je morao biti uzrokovan velikim strukturnim promjenama u obrascima svjetske trgovine zbog globalizacije i morao je rezultirati ozbiljnim poremećajem lokalne, regionalne ili nacionalne ekonomije ili nastavkom (ili početak nove) globalne financijske i ekonomske krize.
Minimalni prag otpuštenih radnika (članak 4.): prijava je prihvatljiva za financiranje ako tijekom referentnog razdoblja od četiri mjeseca bude najmanje 500 otpuštanja radnika, uključujući otpuštanje radnika u kompaniji sa sjedištem u državi članici ili prestanak djelatnosti samozaposlenih osoba kao njihovih dobavljača ili nižih proizvođača. Alternativno, mora biti najmanje 500 otpuštenih radnika (uključujući radnike i samozaposlene) tijekom razdoblja od devet mjeseci u istom sektoru (na razini NACE Revizije 2) u jednoj ili dvije susjedne regije (definirane na razini NUTS 2), ili u više od dvije susjedne regije, pod uvjetom da postoji više od 500 radnika viška u dvije regije zajedno. Postoji odstupanje od praga od 500 radnika za manja tržišta rada ili za kolektivne prijave malih i srednjih poduzeća. Odstupanje je dopušteno samo u situacijama kada država članica može dokazati da viškovi imaju ozbiljan utjecaj na zaposlenost i lokalno, regionalno ili nacionalno gospodarstvo.
Kao opće pravilo, sredstva iz EGF-a mogu se upotrijebiti samo ako je više od 500 radnika postalo višak u jednom poduzeću (uključujući njegove dobavljače i daljnje proizvođače) ili je velik broj radnika otpušteno u određenom sektoru u jednoj susjedskoj regiji ili više njih.
Slučajevima EGF-a upravljaju i provode ih nacionalna i regionalna tijela. Svaki projekt traje 2 godine.
Kakvu podršku može pružiti EGF?
EGF može sufinancirati projekte uključujući mjere poput:
Također osigurava naknade za osposobljavanje, mobilnost/premještaj, dnevnice ili slične potpore.
EGF ne sufinancira mjere socijalne zaštite, primjerice mirovine i naknade za nezaposlenost.
Tko može imati koristi od projekata?
Pojedinačni radnici koji su postali višak mogu imati koristi od projekata EGF-a. U razdoblju 2014. – 2020. to može obuhvaćati samozaposlene, privremene i stalno zaposlene radnike.
Do kraja 2017. mlade osobe koje nisu zaposlene, ne obrazuju se ni osposobljavaju (tzv. NEET) u područjima s visokom stopom nezaposlenosti mladih mogu dobiti jednaki broj potpora iz EGF-a kao i radnici koji primaju potpore u tim područjima.
Sredstva iz EGF-a ne mogu se dobiti za održavanje poduzeća uspješnim ili za njihovu modernizaciju ili restrukturiranje.
EGF i strukturni i investicijskih fondova EU-a
Strukturni i investicijski fondovi EU-a, a osobito Europski socijalni fond, namijenjeni su boljim strateškim i dugoročnim mjerama kojima se upravlja socijalnim učinkom industrijskih promjena aktivnostima poput cjeloživotnog učenja.
EGF pruža radnicima jednokratne pojedinačne potpore koje su vremenski ograničene.
EGF su koristile različite države članice EU, pri čemu ga neke zemlje uopće ne koriste. U studenom 2017. objavljeni su rezultati istraživanja među nacionalnim tijelima provedenog tijekom ljeta 2017., pokrenutog kako bi se dobila jasnija slika razloga nejednakog korištenja fonda EGF-a. U odgovorima - koje je dostavilo 13 država članica - istaknute su određene razlike među njima u pogledu problema u korištenju EGF-a. Nekoliko je vlasti davalo naznake što očekuju od reformi. Za sada Republika Hrvatska nije iskoristila sredstva iz EGF-a. Iz pristiglih odgovora bilo je moguće zaključiti da je jedan od glavnih razloga nekorištenja i slabe iskorištenosti sredstava Fonda strogi kriteriji dopustivosti zahtjeva.
Europski fond za prilagodbu globalizaciji bit će revidiran tako da može učinkovitije intervenirati u pružanju podrške radnicima koji su izgubili posao. Trenutno radnici mogu dobiti podršku Fonda samo kad njihovi otkazi uslijed mijenjajućih trgovinskih obrazaca ili posljedica financijske i ekonomske krize. Prema novim pravilima, drugi razlozi za restrukturiranje, poput automatizacije, digitalizacije i više, mogu biti prihvatljivi za podršku, uzimajući u obzir nove izazove na tržištu rada.
Novim će se propisima sniziti i prag otpuštenih radnika za slučaj koji ima pravo s 500 na 250, što će omogućiti većem broju radnika podršku. Ostale predložene izmjene uključuju poboljšani postupak mobilizacije kako bi se pojednostavili i ubrzali postupci. Konačno, stopa sufinanciranja iz Fonda, koja trenutno iznosi 60%, bit će usklađena s najvišim stopama sufinanciranja iz ESF + za određenu državu članicu. U nekoliko slučajeva to bi značilo da EU sufinancira veći udio u ukupnim troškovima.
Maksimalni iznos koji bi EGF mogao upotrijebiti tijekom razdoblja 2021. - 2027. iznosio bi oko 1,6 milijardi eura (u tekućim cijenama), što znači prosječno 225 milijuna eura godišnje u usporedbi sa 170 milijuna eura godišnje predviđenih za trenutni financijski okvir.
Uzimajući u obzir povećanu potražnju kao posljedicu pandemije koronavirusa, Komisija je nedavno predložila povećanje dostupnih godišnjih financijskih sredstava na 386 milijuna eura za taj Fond od 2021. nadalje.3
^ 1 https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32013R1309&from=EN
^ 2 http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/BRIE/2018/628246/EPRS_BRI(2018)628246_EN.pdf
^ 3 https://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=hr&catId=326&furtherNews=yes&newsId=9686
Inspekcijske poslove u području djelatnosti ugostiteljstva i turističke pristojbe obavlja turistička inspekcija Državnog inspektorata, u okviru koje, inspekcijski nadzor poslovanja ugostiteljskog objekta neposredno provode mjesno nadležni turistički inspektori. Što najčešće kontroliraju turistički inspektori u ugostiteljskom objektu i koje mjere su ovlašteni i dužni poduzeti u slučaju kada utvrde da se nadzirani ugostitelj ne pridržava propisanih obveza i/ili zabrana, pišemo u nastavku ovoga članka.
Materija osiguranja je iznimno kompleksna, kako s pravnog aspekta tako i s ekonomsko-financijskog, pa se zakonodavac odlučio „statusnim“ zakonom, Zakonom o osiguranju, koji regulira osnivanje i rad osiguratelja, regulirati i materiju stečaja osiguravajućih društava. Predmet su analize važeće norme koje se odnose na imenovanje stečajnog upravitelja u postupak nad osiguravajućim društvima, imajući u vidu činjenicu kako de lege lata regulacija Zakona o osiguranju ne daje precizan odgovor kako imenovati stečajnog upravitelja te izbjeći sumnju u „povezanost suca i stečajnoga upravitelja“.
Neminovno je da su promjene postale nezaobilazni dio u poslovnim procesima organizacija, te da se posebice odražavaju na njezine najznačajnije nositelje, odnosno zaposlenike. Stoga, kako bi menadžment što jednostavnije i efikasnije proveo proces promjene koje su u određenim okolnostima prijeko potrebne, neophodno je proći kroz nekoliko faza za uspješnu realizaciju cijelog procesa, a o čemu će biti riječi u nastavku teksta.
Novi Zakon o turizmu objavljen je 27. prosinca 2023. godine u Narodnim novinama (156/23), a stupio je na snagu s 1. siječnja 2024. godine. Uvedene su brojne izmjene u načinu upravljanja turizmom u skladu s Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, koji financira EU. U roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona postojeće turističke zajednice dužne su uskladiti svoje opće akte s odredbama Zakona. Autor u članku donosi pregled noviteta koje donosi novi Zakon o turizmu.
U najširem značenju, inspekcijski nadzor obuhvaća kontrolu nad zakonitošću rada i postupanja pravnih i fizičkih osoba, kojeg, u okviru zakonom propisanog djelokruga rada i ovlaštenja, neposredno provode nadležni inspektori. Inspekcijske poslove u području trgovine, usluga, zaštite potrošača i sigurnosti neprehrambenih proizvoda obavlja tržišna inspekcija Državnog inspektorata. Što najčešće kontroliraju tržišni inspektori u prodavaonici i koje mjere su ovlašteni i obvezni poduzeti protiv nadziranog trgovca kada utvrde da se isti ne pridržava propisanih obveza i/ili zabrana, pišemo u nastavku ovoga članka.