27.03.2020 15:41
Kriterije i ovlasti za proglašenje prirodne nepogode, procjenu štete od prirodne nepogode, dodjelu pomoći za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodnih nepogoda nastalih na području Republike Hrvatske, Registar šteta od prirodnih nepogoda te druga pitanja u vezi s dodjelom pomoći za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodnih nepogoda uređena su Zakonom o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda ("Narodne novine" br. 16/19. – dalje u tekstu: ZUUPPN)

ZUUPPN u svojem članku 3. definira pojam prirodne nepogode kao iznenadne okolnosti uzrokovane nepovoljnim vremenskim prilikama, seizmičkim uzrocima i drugim prirodnim uzrocima koje prekidaju normalno odvijanje života, uzrokuju žrtve, štetu na imovini i/ili njezin gubitak te štetu na javnoj infrastrukturi i/ili u okolišu.

Takvima se, u smislu ZUUPN-a smatraju: potres, olujni i orkanski vjetar, požar, poplava, suša, tuča, kiša koja se smrzava u dodiru s podlogom, mraz, izvanredno velika visina snijega, snježni nanos i lavina, nagomilavanje leda na vodotocima, klizanje, tečenje, odronjavanje i prevrtanje zemljišta te druge pojave takva opsega koje, ovisno o mjesnim prilikama, uzrokuju bitne poremećaje u životu ljudi na određenom području.

Čl. 25. ZUUPPN-a propisuje da oštećenik nakon nastanka prirodne nepogode prijavljuje štetu na imovini nadležnom gradskom ili općinskom povjerenstvu te Gradskom povjerenstvu Grada Zagreba u pisanom obliku, na propisanom obrascu, najkasnije u roku od osam dana od dana donošenja Odluke o proglašenju prirodne nepogode.

Nakon isteka roka za prijavu (koji može biti produljen iz objektivnih razloga) općinsko odnosno gradsko povjerenstvo te Gradsko povjerenstvo Grada Zagreba unosi sve zaprimljene prve procjene štete u Registar šteta najkasnije u roku od 15 dana od dana donošenja Odluke o proglašenju prirodne nepogode.

Važno je naglasiti da se, sukladno članku 20. ZUUPPN-a, sredstva pomoći za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodnih nepogoda NE dodjeljuju za:

1. štete na imovini koja je osigurana

2. štete na imovini koje su izazvane namjerno, iz krajnjeg nemara ili nisu bile poduzete propisane mjere zaštite od strane korisnika ili vlasnika imovine

3. neizravne štete

4. štete nastale na nezakonito izgrađenim zgradama javne namjene, gospodarskim zgradama i stambenim zgradama za koje nije doneseno rješenje o izvedenom stanju prema posebnim propisima, osim kada je, prije nastanka prirodne nepogode, pokrenut postupak donošenja rješenja o izvedenom stanju, u kojem slučaju će sredstva pomoći biti dodijeljena tek kada oštećenik dostavi pravomoćno rješenje nadležnog tijela

5. štete nastale na građevini ili području koje je, u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita kulturnog dobra, aktom proglašeno kulturnim dobrom ili je u vrijeme nastanka prirodne nepogode u postupku proglašavanja kulturnim dobrom

6. štete koje nisu na propisani način i u zadanom roku unesene u Registar šteta prema odredbama ovoga Zakona

7. štete u slučaju osigurljivih rizika na imovini koja nije osigurana ako je vrijednost oštećene imovine manja od 60 % vrijednosti imovine.

U svakom slučaju, vlasnici građevina koje su pretrpjele štetu i koji su imali aktivan ugovor o osiguranju koji pokriva i štetu od potresa, imaju pravo dobiti naknadu štete od osiguravajućeg društva s kojim su u ugovornom odnosu, a iznos naknade štete ovisi o procjeni štete i važećoj polici osiguranja.

Članak 921. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu ZOO) propisuje da se ugovorom o osiguranju osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

Pritom, osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom. Hoće li osiguranik, odnosno korisnik osiguranja, u slučaju nastanka štete prouzročene određenom vrstom rizika, imati pravo na isplatu osigurnine, ovisi prvenstveno o tome je li ugovorio osiguranje za tu vrstu rizika, a zatim jesu li ispunjene i sve ostale pretpostavke propisane za isplatu osigurnine.

Primjerice, osiguranje od jedne od vrsta prirodne nepogode – potresa, prema općim uvjetima većine osiguratelja predstavlja dopunski rizik te kao takav mora biti ugovoren kako bi se ostvarilo pravo na isplatu naknade štete. Unutar tog kriterija, pojedina polica može sadržavati i podkriterij u vidu intenziteta određenog osiguranog slučaja iznad kojeg je ostvarenje prava na naknadu štete dozvoljeno (primjerice u slučaju osiguranja od potresa, većina osiguravajućih kuća priznaje kao osigurani slučaj potres jačine od najmanje pet stupnjeva prema Richterovoj ljestvici).

Konačno, bitno je naglasiti da štetu nastalu određenom prirodnom nepogodom obvezna polica obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kao polica osiguranja od odgovornosti ne pokriva. Isto tako, police kasko osiguranja mogu, ali i ne moraju pokrivati štetu prouzročenu pojedinom prirodnom nepogodom kao osiguranim slučajem, ovisno o ugovoru o osiguranju i uvjetima osiguranja pojedinog osiguratelja.

S obzirom na navedeno, bez obzira što suočavanje sa stanjem prirodnih nepogoda usporava svakodnevni život bitno je da oštećenici što prije i što detaljnije evidentiraju nastalu štetu, provjere police ugovorenog osiguranja za vlastitu imovinu, odnosno svoj status ukoliko osiguranje nije ugovoreno te prijave nastalu štetu osiguratelju, odnosno nadležnim tijelima kako bi postupak što prije započeo i nastala šteta što prije bila sanirana.

Tihana Čikeš, dipl. iur.

AVIONKoliki značaj predstavljaju zračni prijevoznici možemo najbolje sagledati u činjenici kako je upravo zračni promet najmlađa grana jednog od nositelja gospodarstva svake zemlje - prometa. Industrija zračnog prometa raste velikom brzinom kako u svijetu tako i na području Europe. Nakon liberalizacije tržišta zračni promet se izrazito mijenja, što najviše utječe na zračneprijevoznike i njihov način poslovanja. Autor u članku obrađuje poslovne modele zračnih prijevoznika s naglaskom low-cost strategiju.

Trgovina na malo obavlja se u prodavaonicama i izvan prodavaonica ako  su za takav način prodaje ispunjeni uvjeti propisani odredbama propisa kojima se uređuje djelatnost trgovine.  Tko sve može, na koje načine i uz koje uvjete obavljati djelatnost trgovine na malo izvan prodavaonice, pišemo u nastavku ovoga članka.

Osim u prostoriji za usluživanje gostiju koja se nalazi unutar ugostiteljskog objekta, ugostitelji mogu, naročito kad im to vremenske prilike dopuštaju, goste usluživati na prostoru za usluživanje na otvorenom (terasi), a u pojedinim vrstama ugostiteljskih objekta, pružanje ugostiteljskih usluga u cijelosti se obavlja na otvorenom prostoru. Za vrijeme i na mjestima manifestacija i proslava koje se organiziraju  u turističko promidžbene svrhe na otvorenom, ugostiteljske usluge mogu pružati sudionici na tim događanjima. Uz koje uvjete i na koje načine se mogu  ugostiteljske usluge pružati na otvorenim prostorima, pišemo u nastavku članka.

S promjenama na tržištu rada poslodavci su sve više suočeni s manjkom ponude kvalificirane i kvalitetne radne snage (posebice sezonske naravi), a što se odražava i na njihovo redovno poslovanje. Uzroci za takvo stanje na tržištu rada su različiti, a jedan od njih je i svakako loš odnos poslodavaca prema radnicima, od nepridržavanja temeljnih zakonskih prava radnika u pogledu radnog vremena, plaćanja prekovremenog rada, zaštite na radu, ne osiguravanja adekvatnih smještajnih kapaciteta za sezonske radnike, do malih financijskih primanja, odnosno plaća radnika.

U Republici Hrvatskoj se oko tridesetak kompanija bavi proizvodnjom farmaceutskih pripravka, a koje svojim rezultatima, brojem zaposlenih, kontinuiranim ulaganjima u istraživanjate izvozompredstavljaju jednuod okosnica razvoja hrvatskog gospodarstva. Autor u članku daje pregled značaja farmaceutske industrije u RH i svijetu, sektorsku analizu te kratki osvrt na poslovanje vodećih tvrtki na tržištu.