08.03.2019 10:00
Ustavni sud je 18. prosinca 2018. godine donio odluku i rješenje br. U-I/3465/2017 kojom je odbio zahtjev za ocjenu suglasnosti odnosno kojim nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 247. stavka 6. Stečajnog zakona.

Osporavanim člankom Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 71/15., 104/17., dalje: Stečajni zakon) uređena je prodaja nekretnina na kojima postoji razlučno pravo. Prodaju takvih nekretnina provodi Financijska agencija, pri čemu se pravila o obustavi postupka ne primjenjuju. Nekretnina se može prodavati na najviše četiri dražbe pri čemu se na posljednjoj, četvrtoj dražbi, nekretnina prodaje po početnoj cijeni od 1,00 kn. Problematika ovakvog načina prodaje nekretnina u stečajnom postupku je višeslojna te ćemo se u nastavku osvrnuti na neke od problema koji se javljaju prilikom ovakvog načina unovčenja nekretnina.

Da bi se postupak elektroničke javne dražbe uopće mogao započeti, Financijskoj agenciji se mora predujmiti trošak javne dražbe za četiri javne objave u ukupnom iznosu od 2.800,00 kn. Time je Financijska agencija stavljena u povoljniji položaj od ostalih vjerovnika stečajne mase i jedini je vjerovnik stečajne mase kome se troškovi moraju platiti unaprijed. U stečajnim postupcima vrlo često nema sredstava i trošak elektroničke javne dražbe se ne može predujmiti. U praksi se nerijetko dogodilo da upravo zbog nemogućnosti provođenja javne dražbe dolazi do nepotrebnog odugovlačenja postupka unovčenja i gomilanja troškova, što je upravo u suprotnosti sa stavom Ustavnog suda koji navodi da osporavana odredba načelno pridonosi učinkovitosti stečajnog postupka i zahtjevu da isti bude okončan u razumnom vremenu i sa što manjim troškovima.

Nakon što se pokrene postupak unovčenja nekretnine putem Financijske agencije ni sud ni stečajni upravitelj, a ni razlučni vjerovnik više nemaju nikakav utjecaj na cijenu po kojoj će se nekretnina prodavati. U praksi se pokazalo da je uskrata zakonske mogućnosti unovčenja nekretnine neposrednom pogodbom dovela do neznatnog namirenja razlučnog vjerovnika i drastičnog povećanja troškova postupka. Primjerice, u stečajnom postupku je zainteresirani kupac ponudio prije održavanja općeg ispitnog ročišta za nekretninu cijenu koja bi bila dovoljna za podmirivanje svih troškova stečajnog postupka i 100% namirenje razlučnog i svih stečajnih vjerovnika. S obzirom na to da se nekretnina opterećena razlučnim pravom ne može prodavati nikako drugačije nego elektroničkom javnom dražbom, uslijed nedostatka sredstava za pokretanje postupka prodaje na taj način, došlo je do nepotrebnog odugovlačenja postupka i kupac je u konačnici odustao jer je kupio drugu nekretninu koja mu je bila potrebna za obavljanje djelatnosti.  

U dosadašnjoj praksi se pokazalo da unovčenje nekretnina putem Financijske agencije ima svojih očitih nedostataka. Smatramo da bi zakonodavac morao omogućiti stečajnom upravitelju, a uz suglasnost razlučnog vjerovnika, prodaju nekretnine, opterećene razlučnim pravom, neposrednom pogodbom, a mogao bi zadržati zakonsku mogućnost prodaju elektroničkom javnom dražbom putem Financijske agencije. Propisivanjem isključivo jednog načina prodaje takvih nekretnina uskraćeno je pravo razlučnom vjerovniku da odabere onaj način prodaje koji on smatra da je za njega povoljniji. U konačnici, i razlučni vjerovnik snosi troškove stečajnog postupka, pa bi mu s trebalo biti omogućeno da utječe na uvjete i način prodaje imovine.

Nastavno na odluku Ustavnog suda koji se poziva u svojim obrazloženju na mišljenje Ministarstva pravosuđa da se na unovčenje nekretnina i pokretnina na kojima postoji založno pravo primjenjuje čl. 229. st. 4., a tek podredno čl. 247. i 249. Stečajnog zakona, treba reći da je Visoki trgovački sud svojom odlukom od 9.11.2016., br. Pž-6190/2016-2, jasno rekao da skupština vjerovnika ne odlučuje ni o prodaji nekretnina ni o prodaji pokretnina koje su opterećene založnim pravom. Ustavni sud bi trebao razumjeti da je interes velike većine sudionika u stečajnom postupku, dakle, stečajnog upravitelja, vjerovnika stečajne mase, stečajnih vjerovnika, razlučnog vjerovnika, pa i suda, da se založene nekretnine prodaju po što je većoj mogućoj cijeni. Jedini vjerovnik stečajne mase kojem je potpuno svejedno po kojoj cijeni će se prodati nekretnina je upravo Financijska agencija jer se njoj svi troškovi plaćaju unaprijed.

Daniel Deković, dipl. iur.

HorizontalniZadnji mjesec u godini, odnosno mjesec prosinac, za većinu radnika predstavlja razdoblje u kojem će pored plaće dobiti i prigodne nagrade - božićnice, nagrade za radne rezultate, ali i eventualni povrat više plaćenog poreza na dohodak. Godišnji obračun plaće mora se obaviti sa zadnjom isplatom u prosincu, dakle s plaćom koja se isplaćuje za studeni, a izvješće o obračunu poreza na dohodak po godišnjem obračunu za 2022. godinu potrebno je predati na Obrascu JOPPD. Brojne su nedoumice poslodavaca i računovođa koji obračunavaju plaće, a u vezi s godišnjim obračunom poreza na dohodak, tj. konačnim obračunom plaće. Autor u članku pojašnjava kada je potrebno napraviti konačni obračun plaće s osvrtom na posebnosti u vezi s utvrđivanjem godišnjeg obračuna poreza na dohodak.

Komisija Europske unije krajem lipnja objavila je redovito godišnje izvješće o oporezivanju (Annual Report on Taxation 2022), koje sadrži prikaz aktualnih poreznih politika u Europskoj uniji. Izvješće je javno dostupno na službenim stranicama Komisije; dostupno je isključivo na engleskom jeziku. Koncipirano je u više poglavlja koja se bave utjecajem COVID-19 i trendovima oporezivanja, karakteristikama nacionalnih poreznih sustava, nedavnim poreznim reformama u EU, poreznim mjerama namijenjenim potpori zelene tranzicije, oporezivanjem i digitalnom tranzicijom te poduzetničkim oporezivanjem u globalnom ekonomijom. Za potrebe časopisa prevedeni su (neznatno skraćeni) dijelovi izvješća koji se tiču oporezivanja i digitalne tranzicije.

Porast troškova životnog standarda i mala financijska primanja sve više se negativno odražavaju na materijalno blagostanje radnika, te stvaranja uvjeta za dostojanstveni život. Stoga je neophodno bilo na razini Europske unije poduzeti odgovarajuće korake kako bi se povećala minimalna plaća radnika, a što bi ujedno omogućilo poboljšanje radnih i životnih uvjeta radnika. U tu svrhu, donesen je Prijedlog Direktive EU o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji.

Studentima tijekom stjecanja akademskog obrazovanja obavljanje studentskih poslova omogućuje ostvarivanje dohotka za poboljšanje studentskog standarda, a ujedno i stjecanje dragocjenog radnog iskustva, koje mogu iskoristiti kada se jednog trenutka nađu na nemilosrdnom tržištu rada. Shodno tome, u nastavku teksta osvrnuti ćemo se na rad studenata, odnosno reguliranje njihovog rada s pravnog i poreznog stajališta, u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.

S danom 01. siječnja 2023. godine euro postaje službena valuta Republike Hrvatske. Od toga datuma većina pravnih osoba morat će se uskladiti i s pravilima vezanima uz iznos njihovog temeljnog kapitala. Ova obveza stupiti će na snagu s danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.  Do sada su u fokusu usklađivanja s uvođenjem eura kao službene valute bili potrošači, opravdano, međutim od uvođenja eura kao službene valute većina poduzetnika će trebati uskladiti odnosno preračunati temeljni kapital i dijelove koji na njega otpadaju u odgovarajući eurski iznos. U ovom tekstu u kratkim crtama ćemo se osvrnuti na neke od obveza dioničkih društava i društava ograničene odgovornosti.