08.03.2019 10:00
Ustavni sud je 18. prosinca 2018. godine donio odluku i rješenje br. U-I/3465/2017 kojom je odbio zahtjev za ocjenu suglasnosti odnosno kojim nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 247. stavka 6. Stečajnog zakona.

Osporavanim člankom Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 71/15., 104/17., dalje: Stečajni zakon) uređena je prodaja nekretnina na kojima postoji razlučno pravo. Prodaju takvih nekretnina provodi Financijska agencija, pri čemu se pravila o obustavi postupka ne primjenjuju. Nekretnina se može prodavati na najviše četiri dražbe pri čemu se na posljednjoj, četvrtoj dražbi, nekretnina prodaje po početnoj cijeni od 1,00 kn. Problematika ovakvog načina prodaje nekretnina u stečajnom postupku je višeslojna te ćemo se u nastavku osvrnuti na neke od problema koji se javljaju prilikom ovakvog načina unovčenja nekretnina.

Da bi se postupak elektroničke javne dražbe uopće mogao započeti, Financijskoj agenciji se mora predujmiti trošak javne dražbe za četiri javne objave u ukupnom iznosu od 2.800,00 kn. Time je Financijska agencija stavljena u povoljniji položaj od ostalih vjerovnika stečajne mase i jedini je vjerovnik stečajne mase kome se troškovi moraju platiti unaprijed. U stečajnim postupcima vrlo često nema sredstava i trošak elektroničke javne dražbe se ne može predujmiti. U praksi se nerijetko dogodilo da upravo zbog nemogućnosti provođenja javne dražbe dolazi do nepotrebnog odugovlačenja postupka unovčenja i gomilanja troškova, što je upravo u suprotnosti sa stavom Ustavnog suda koji navodi da osporavana odredba načelno pridonosi učinkovitosti stečajnog postupka i zahtjevu da isti bude okončan u razumnom vremenu i sa što manjim troškovima.

Nakon što se pokrene postupak unovčenja nekretnine putem Financijske agencije ni sud ni stečajni upravitelj, a ni razlučni vjerovnik više nemaju nikakav utjecaj na cijenu po kojoj će se nekretnina prodavati. U praksi se pokazalo da je uskrata zakonske mogućnosti unovčenja nekretnine neposrednom pogodbom dovela do neznatnog namirenja razlučnog vjerovnika i drastičnog povećanja troškova postupka. Primjerice, u stečajnom postupku je zainteresirani kupac ponudio prije održavanja općeg ispitnog ročišta za nekretninu cijenu koja bi bila dovoljna za podmirivanje svih troškova stečajnog postupka i 100% namirenje razlučnog i svih stečajnih vjerovnika. S obzirom na to da se nekretnina opterećena razlučnim pravom ne može prodavati nikako drugačije nego elektroničkom javnom dražbom, uslijed nedostatka sredstava za pokretanje postupka prodaje na taj način, došlo je do nepotrebnog odugovlačenja postupka i kupac je u konačnici odustao jer je kupio drugu nekretninu koja mu je bila potrebna za obavljanje djelatnosti.  

U dosadašnjoj praksi se pokazalo da unovčenje nekretnina putem Financijske agencije ima svojih očitih nedostataka. Smatramo da bi zakonodavac morao omogućiti stečajnom upravitelju, a uz suglasnost razlučnog vjerovnika, prodaju nekretnine, opterećene razlučnim pravom, neposrednom pogodbom, a mogao bi zadržati zakonsku mogućnost prodaju elektroničkom javnom dražbom putem Financijske agencije. Propisivanjem isključivo jednog načina prodaje takvih nekretnina uskraćeno je pravo razlučnom vjerovniku da odabere onaj način prodaje koji on smatra da je za njega povoljniji. U konačnici, i razlučni vjerovnik snosi troškove stečajnog postupka, pa bi mu s trebalo biti omogućeno da utječe na uvjete i način prodaje imovine.

Nastavno na odluku Ustavnog suda koji se poziva u svojim obrazloženju na mišljenje Ministarstva pravosuđa da se na unovčenje nekretnina i pokretnina na kojima postoji založno pravo primjenjuje čl. 229. st. 4., a tek podredno čl. 247. i 249. Stečajnog zakona, treba reći da je Visoki trgovački sud svojom odlukom od 9.11.2016., br. Pž-6190/2016-2, jasno rekao da skupština vjerovnika ne odlučuje ni o prodaji nekretnina ni o prodaji pokretnina koje su opterećene založnim pravom. Ustavni sud bi trebao razumjeti da je interes velike većine sudionika u stečajnom postupku, dakle, stečajnog upravitelja, vjerovnika stečajne mase, stečajnih vjerovnika, razlučnog vjerovnika, pa i suda, da se založene nekretnine prodaju po što je većoj mogućoj cijeni. Jedini vjerovnik stečajne mase kojem je potpuno svejedno po kojoj cijeni će se prodati nekretnina je upravo Financijska agencija jer se njoj svi troškovi plaćaju unaprijed.

Daniel Deković, dipl. iur.

KAVAOsim u prostoriji za usluživanje gostiju koja se nalazi unutar ugostiteljskog objekta, ugostitelji mogu, naročito kad im to vremenske prilike dopuštaju, goste usluživati na prostoru za usluživanje na otvorenom (terasi), a u pojedinim vrstama ugostiteljskih objekta, pružanje ugostiteljskih usluga u cijelosti se obavlja na otvorenom prostoru. Za vrijeme i na mjestima manifestacija i proslava koje se organiziraju  u turističko promidžbene svrhe na otvorenom, ugostiteljske usluge mogu pružati sudionici na tim događanjima. Uz koje uvjete i na koje načine se mogu  ugostiteljske usluge pružati na otvorenim prostorima, pišemo u nastavku članka.

S promjenama na tržištu rada poslodavci su sve više suočeni s manjkom ponude kvalificirane i kvalitetne radne snage (posebice sezonske naravi), a što se odražava i na njihovo redovno poslovanje. Uzroci za takvo stanje na tržištu rada su različiti, a jedan od njih je i svakako loš odnos poslodavaca prema radnicima, od nepridržavanja temeljnih zakonskih prava radnika u pogledu radnog vremena, plaćanja prekovremenog rada, zaštite na radu, ne osiguravanja adekvatnih smještajnih kapaciteta za sezonske radnike, do malih financijskih primanja, odnosno plaća radnika.

U Republici Hrvatskoj se oko tridesetak kompanija bavi proizvodnjom farmaceutskih pripravka, a koje svojim rezultatima, brojem zaposlenih, kontinuiranim ulaganjima u istraživanjate izvozompredstavljaju jednuod okosnica razvoja hrvatskog gospodarstva. Autor u članku daje pregled značaja farmaceutske industrije u RH i svijetu, sektorsku analizu te kratki osvrt na poslovanje vodećih tvrtki na tržištu.

B2B Marketing
06.05.2022 08:17

Poslovni kontekst se brzo mijenja, stoga u marketingu posebno vrijedi da iz dana u dan treba preispitivati aktivnosti, kanale, alate i slično. Na ista pitanja od prije par mjeseci ili godina, danas dobivate drugačije odgovore. Nešto što vam je bilo dobro prije nekog vremena, možda više nije idealno danas. Timing za korištenje nekog alata je bitan, nije dobro uraniti, ali ni zakasniti. A tko se ne mijenja, zaostaje. Tvrtke se moraju prilagođavati, razmatrati koje su to poslovne prakse i trendovi koje bi mogli usvojiti, pa evo, mali vodič kroz B2B marketing.

Bonitet trgovačkih društava predstavlja ocjenu likvidnosti i kreditne sposobnosti, a u najširem smislu sveobuhvatnu ocjenu (“krvnu sliku”) temeljenu na analizi završnog računa i financijske situacije u poduzeću. Poduzetnici vrlo često imaju potrebe za dodatnim sredstvima financiranja te ulaze u različite poslovne odnose, npr. vjerovničko dužničke, poslovna partnerstva, kupovine i prodaje poduzeća i sl.