11.01.2019 07:00
Hrvatski sabor je na svojoj sjednici održanoj 6. srpnja 2018. godine donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju potrošača. Usvojene izmjene i dopune stupile su na snagu 1. siječnja 2019. godine, a ovom članku ukratko ćemo se osvrnuti na neke od novina koje one donose u području imenovanja povjerenika i na uvođenje postupka jednostavnog stečaja potrošača.

Zakon o stečaju potrošača (Narodne novine br. 100/2015. i 67/2018., dalje u tekstu: Zakon) donesen je u rujnu 2015. godine a u hrvatskom se pravu primjenjuje od 1. siječnja 2016. godine. U dosadašnjoj primjeni ovoga Zakona uočile su se određene teškoće i problemi pa se predmetnim izmjenama i dopunama one nastoje otkloniti. Osnovni problem u primjeni Zakona je nedostatak povjerenika. Osnovna zamisao zakonodavca je bila da se za povjerenike imenuju stečajni upravitelji, no ta ideja nije naišla na velik odaziv stečajnih upravitelja. Stoga zakonodavac ovim izmjenama proširuje krug osoba koje mogu obavljati djelatnost povjerenika bez obveze polaganja stručnog ispita. Osim stečajnih upravitelja, sada to mogu biti i odvjetnici, ovlašteni revizori i porezni savjetnici. Osim oslobađanja od obveze polaganja stručnog ispita za povjerenika, one nisu obvezne niti obaviti stručnu praksu u trajanju od jedne godine. Ostale fizičke osobe koje bi željele obavljati djelatnost povjerenika u stečaju potrošača će i nadalje, osim ispunjavanja općih pretpostavaka propisanih čl. 33. Zakona, morati odraditi i sudsku praksu u trajanju od jedne godine prije pristupanja ispitu. Da bi se osigurao dovoljan broj povjerenika za područje pojedinog suda, zakonodavac je člankom 37.a propisao mogućnost da se za povjerenika imenuje stečajni upravitelj s tog područja ako za područje pojedinog općinskog suda nema barem upisanih pet povjerenika. Imenovanje stečajnog upravitelja će se vršiti automatskim odabirom, bez obzira je li stečajni upravitelj zatražio upis na listu povjerenika.

Najznačajnija izmjena Zakona odnosi se na provedbu jednostavnog stečaja potrošača, koji je uveden i opisan u glavi IX.a Zakona. Takvim postupkom bit će obuhvaćene sve fizičke osobe koje i inače ispunjavaju osnovne zakonske uvjete za provođenje stečaja potrošača, a čiji evidentirani a nenaplaćeni iznos obveza po glavnici ne prelazi 20.000,00 kn i koje su u neprekidnoj blokadi duže od tri godine. Da bi se započeo jednostavni stečajni postupak potrošača, Financijska agencija je dužna pozvati potrošača poštom preporučeno na davanje suglasnosti za provedbu ovoga postupka. Od potrošača se zahtjeva da uz suglasnost dostavi i popis svoje imovine. Ukoliko se potrošač u roku od 15 dana ne očituje o pozivu, smatrat će se da je dao suglasnost za vođenje postupka, a ako ne dostavi popis svoje imovine, smatrat će se da nema imovine iz koje bi se mogli namiriti vjerovnici. Dakle, ako potrošač ne želi da se provede jednostavni stečaj potrošača morat će u zakonskom roku od 15 dana od dana dostave poziva Financijske agencije izričito uskratiti suglasnost nad provedbom ovoga postupka. Ukoliko sud utvrdi da su ostvarene zakonske pretpostavke za otvaranje jednostavnog stečaja potrošača, donijet će rješenje o otvaranju postupka i dostaviti ga Financijskoj agenciji. Od dana dostave rješenja Financijska agencija će prestati izvršavati sve evidentirane a ne naplaćene osnove za plaćanje, dakle, izvršit će se deblokada računa potrošača, osim za potraživanja koje se odnose na mjere osiguranja iz kaznenog postupka i naplatu izrečenih novčanih kazni. Vjerovnici u ovom postupku su oni vjerovnici koji su imali evidentirana a nenaplaćena potraživanja pri Financijskoj agenciji. Jednostavni postupak stečaja potrošača trebao bi trajati godinu dana. U to vrijeme bi potrošač koji ima stalna novčana primanja trebao deponirati novčana sredstva na sudski depozit svaki mjesec u visini koju će odrediti sud uz odgovarajuću primjenu ovršnog prava o ograničenjima ovrhe na stalnim novčanim primanjima. Iz prikupljenih novčanih sredstava sud bi razmjerno namirio tražbine vjerovnika a potrošača oslobodio preostalih obveza.

Jasna je intencija zakonodavca da se kroz ovakav postupak smanji broj blokiranih fizičkih osoba. Osnova ideja Zakona je zapravo dobra, ograničavanje ovrhe na novčanim sredstvima na određeno vrijeme i razmjerno namirenje vjerovnika iz prikupljenih sredstava. Međutim, jednostavni postupak stečaja potrošača nepotrebno je zakompliciran. S obzirom na to da će se on tek početi provoditi, vrijeme će pokazati je li dugoročno održiv upravo zbog njegove velike kompleksnosti.

Daniel Deković, dipl. iur.

KALKULATOR

Dana 17. studenog 2022. godine objavljen je Nacrt konačnog prijedloga Zakona o dodatnom porezu na dobit („porez na ekstra profit“) koji je, kao takav, jednokratni porez planiran za 2022. godinu. Iz navedenog proizlazi da su obveznici poreza na ekstra profit obveznici poreza na dobit utvrđeni u skladu s posebnim propisom o oporezivanju dobiti, ako se u poreznom razdoblju ispune sljedeća dva uvjeta: ostvareni su prihodi veći od 300 milijuna kuna, utvrđena je oporeziva dobit u iznosu većem od 20% u odnosu na prosjek oporezive dobiti iz četiri prethodna razdoblja (razdoblje od 2018. do 2021. godine).

Zadnji mjesec u godini, odnosno mjesec prosinac, za većinu radnika predstavlja razdoblje u kojem će pored plaće dobiti i prigodne nagrade - božićnice, nagrade za radne rezultate, ali i eventualni povrat više plaćenog poreza na dohodak. Godišnji obračun plaće mora se obaviti sa zadnjom isplatom u prosincu, dakle s plaćom koja se isplaćuje za studeni, a izvješće o obračunu poreza na dohodak po godišnjem obračunu za 2022. godinu potrebno je predati na Obrascu JOPPD. Brojne su nedoumice poslodavaca i računovođa koji obračunavaju plaće, a u vezi s godišnjim obračunom poreza na dohodak, tj. konačnim obračunom plaće. Autor u članku pojašnjava kada je potrebno napraviti konačni obračun plaće s osvrtom na posebnosti u vezi s utvrđivanjem godišnjeg obračuna poreza na dohodak.

Komisija Europske unije krajem lipnja objavila je redovito godišnje izvješće o oporezivanju (Annual Report on Taxation 2022), koje sadrži prikaz aktualnih poreznih politika u Europskoj uniji. Izvješće je javno dostupno na službenim stranicama Komisije; dostupno je isključivo na engleskom jeziku. Koncipirano je u više poglavlja koja se bave utjecajem COVID-19 i trendovima oporezivanja, karakteristikama nacionalnih poreznih sustava, nedavnim poreznim reformama u EU, poreznim mjerama namijenjenim potpori zelene tranzicije, oporezivanjem i digitalnom tranzicijom te poduzetničkim oporezivanjem u globalnom ekonomijom. Za potrebe časopisa prevedeni su (neznatno skraćeni) dijelovi izvješća koji se tiču oporezivanja i digitalne tranzicije.

Porast troškova životnog standarda i mala financijska primanja sve više se negativno odražavaju na materijalno blagostanje radnika, te stvaranja uvjeta za dostojanstveni život. Stoga je neophodno bilo na razini Europske unije poduzeti odgovarajuće korake kako bi se povećala minimalna plaća radnika, a što bi ujedno omogućilo poboljšanje radnih i životnih uvjeta radnika. U tu svrhu, donesen je Prijedlog Direktive EU o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji.

Studentima tijekom stjecanja akademskog obrazovanja obavljanje studentskih poslova omogućuje ostvarivanje dohotka za poboljšanje studentskog standarda, a ujedno i stjecanje dragocjenog radnog iskustva, koje mogu iskoristiti kada se jednog trenutka nađu na nemilosrdnom tržištu rada. Shodno tome, u nastavku teksta osvrnuti ćemo se na rad studenata, odnosno reguliranje njihovog rada s pravnog i poreznog stajališta, u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.