23.09.2016 08:00
Posljednjim izmjenama Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 110/15 od 13. listopada 2015.) uveden je pojam sukoba interesa koji je prije bio isključivo vezan uz obavljanje javne službe. Stoga ćemo ukratko nešto reći o ovoj novini koja prvi puta jasnije definira pojam sukoba interesa unutar trgovačkog društva.

Pojam sukoba interesa u hrvatsko pravo uveden je još 2003. godine donošenjem Zakona o sprječavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti. Iz tog je zakona razvidno da se u početku sukob interesa definirao samo kao sukob između javnog i privatnog interesa u obnašanju javnih dužnosti. Osobe koje su mogle biti u sukobu interesa prema tom zakonu bile su ograničene na taksativno navedene državne dužnosnike odnosno na one državne dužnosnike koje imenuje ili potvrđuje Hrvatski sabor, Vlada ili predsjednik Republike Hrvatske.

Potreba donošenja novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa javila se zbog pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji te je bilo potrebno uskladiti pravni i institucionalni okvir sprječavanja sukoba interesa sa standardima država članica Europske unije. U tom smislu bilo je potrebno ojačati neovisnost Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i proširiti krug osoba na koje se taj zakon primjenjuje.

O razlozima i potrebama donošenja novog Zakona o sprječavanju sukoba interesa Hrvatski sabor donio je detaljno obrazloženje. Osnovna premisa oba zakona je sukob interesa koji može nastati između privatnog i javnog interesa u obnašanju javnih dužnosti. Razvidno je da je u vrijeme donošenja tih zakona zakonodavac smatrao nužnim uređenje odnosa između javnog i privatnog sektora s naglaskom na sprječavanje sukoba interesa odnosno sprječavanje pogodovanja kroz obavljanje javne dužnosti. U tom smislu donijeti su i zakoni koji su nadalje razrađivali predmetnu problematiku kao, primjerice, Zakon o javnoj nabavi.

Donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima u listopadu 2015., zakonodavac je tu problematiku započeo uređivati i u osnovnom propisu koji uređuje pravne odnose u trgovačkim društvima. No, tadašnje zakonske odredbe tek su posredno regulirale sukob interesa, primjerice odredbama o zabrani sklapanja ugovora sa samim sobom, kao što je to propisano u članku 49. Zakona o trgovačkim društvima, u svezi sa člankom 41. odnosno odredbama o zabrani konkurencije iz članka 248. Zakona o trgovačkim društvima.

Odredba o sukobu interesa propisana je novim člankom 248.a Zakona o trgovačkim društvima u dijelu zakona koji uređuje odnose između organa dioničkog društva, te sada precizno definira da se u sukobu interesa može nalaziti član uprave ako su ispunjene određene posebne pretpostavke propisane tim člankom. Nadalje, član uprave dužan je o postojanju okolnosti koje bi mogle dovesti ili dovode do sukoba interesa obavijestiti članove nadzornog odbora te podrednom primjenom članka 248. Zakona ishoditi pisanu suglasnost za poduzimanje radnje koja bi mogla imati ili ima obilježja sukoba interesa. U protivnom, član uprave koji nije postupio na prethodni način, društvu odgovara za štetu.

Zakonsko rješenje o sukobu interesa članova uprave dioničkog društva primjenjuje se i na članove uprave društva s ograničenom odgovornošću. S obzirom na to da samo u zakonom propisanim slučajevima društvo s ograničenom odgovornošću mora imati nadzorni odbor te je ustrojavanje tog organa društva, kod društava s ograničenom odgovornošću, više iznimka nego pravilo, zakonom je propisano da suglasnost za poduzimanje pravne radnje koja bi imala obilježja sukoba interesa daju članovi društva.

Budući da je člankom 440. Zakona o trgovačkim društvima izričito propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću mogu samo na skupštini društva donositi odluke na koje su ovlašteni zakonom, za pravovaljanost takve odluke člana društva bilo bi nužno sazvati skupštinu društva na kojoj bi se donijela odluka o davanju suglasnosti za poduzimanje prave radnje koja bi imala obilježje sukoba interesa. Dakle, kod društva s ograničenom dogovornošću ne bi bilo dovoljno da član društva samo da pisanu suglasnost jer zakon izričito propisuje da se odluke članova društva mogu donositi samo na skupštini društva.

Daniel Deković, dipl. iur.

AVIONKoliki značaj predstavljaju zračni prijevoznici možemo najbolje sagledati u činjenici kako je upravo zračni promet najmlađa grana jednog od nositelja gospodarstva svake zemlje - prometa. Industrija zračnog prometa raste velikom brzinom kako u svijetu tako i na području Europe. Nakon liberalizacije tržišta zračni promet se izrazito mijenja, što najviše utječe na zračneprijevoznike i njihov način poslovanja. Autor u članku obrađuje poslovne modele zračnih prijevoznika s naglaskom low-cost strategiju.

Trgovina na malo obavlja se u prodavaonicama i izvan prodavaonica ako  su za takav način prodaje ispunjeni uvjeti propisani odredbama propisa kojima se uređuje djelatnost trgovine.  Tko sve može, na koje načine i uz koje uvjete obavljati djelatnost trgovine na malo izvan prodavaonice, pišemo u nastavku ovoga članka.

Osim u prostoriji za usluživanje gostiju koja se nalazi unutar ugostiteljskog objekta, ugostitelji mogu, naročito kad im to vremenske prilike dopuštaju, goste usluživati na prostoru za usluživanje na otvorenom (terasi), a u pojedinim vrstama ugostiteljskih objekta, pružanje ugostiteljskih usluga u cijelosti se obavlja na otvorenom prostoru. Za vrijeme i na mjestima manifestacija i proslava koje se organiziraju  u turističko promidžbene svrhe na otvorenom, ugostiteljske usluge mogu pružati sudionici na tim događanjima. Uz koje uvjete i na koje načine se mogu  ugostiteljske usluge pružati na otvorenim prostorima, pišemo u nastavku članka.

S promjenama na tržištu rada poslodavci su sve više suočeni s manjkom ponude kvalificirane i kvalitetne radne snage (posebice sezonske naravi), a što se odražava i na njihovo redovno poslovanje. Uzroci za takvo stanje na tržištu rada su različiti, a jedan od njih je i svakako loš odnos poslodavaca prema radnicima, od nepridržavanja temeljnih zakonskih prava radnika u pogledu radnog vremena, plaćanja prekovremenog rada, zaštite na radu, ne osiguravanja adekvatnih smještajnih kapaciteta za sezonske radnike, do malih financijskih primanja, odnosno plaća radnika.

U Republici Hrvatskoj se oko tridesetak kompanija bavi proizvodnjom farmaceutskih pripravka, a koje svojim rezultatima, brojem zaposlenih, kontinuiranim ulaganjima u istraživanjate izvozompredstavljaju jednuod okosnica razvoja hrvatskog gospodarstva. Autor u članku daje pregled značaja farmaceutske industrije u RH i svijetu, sektorsku analizu te kratki osvrt na poslovanje vodećih tvrtki na tržištu.