15.01.2016 18:00

Novi Zakon o računovodstvu donesen je u srpnju 2015. godine. Svrha njegovog donošenja je usklađenje računovodstvenih propisa s europskim zakonodavstvom. Odredbe novog Zakona primjenjuju se od 1. siječnja 2016. godine.

Subjekti od javnog interesa

Zakon o računovodstvu uvodi novi pojam „subjekt od javnog interesa“ koji predstavlja poduzetnika koji je osnovan sukladno propisima RH i čiji su vrijednosni papiri uvršteni na uređeno tržište bilo koje države članice EU, zatim sve kreditne institucije i institucije za elektronički novac, društva osiguranja, leasing društva, društva za upravljanje investicijskim i mirovinskim fondovima te druge subjekte od javnog interesa (članak 3.).

Razvrstavanje poduzetnika

Uz postojeće kategorije razvrstavanja poduzetnika po veličini na male, srednje i velike, novim Zakonom uvodi se i kategorija tzv. mikro poduzetnika (članak 5.). Kriteriji za razvrstavanje poduzetnika ostali su nepromijenjeni (ukupna aktiva, neto prihod i broj radnika), dok su svote za razvrstavanje poduzetnika prilagođene novoj kategoriji mikro poduzetnika. Stoga će pojedini mali poduzetnici prema dosadašnjem Zakonu o računovodstvu postati mikro ili srednji, a pojedini veliki poduzetnici postat će srednji sukladno pravilima o razvrstavanju poduzetnika po novom Zakonu.

Zakon u članku 6. propisuje razvrstavanje na grupe poduzetnika po veličini i to na male, srednje i velike grupe, ovisno o aktivi, iznosu prihoda i prosječnom broju radnika tijekom poslovne godine.

Financijski izvještaji

Prema novom Zakonu (članak 17.) pri sastavljanju financijskih izvještaja mikromali i srednji poduzetnici obveznici su primjene Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja, dok su veliki poduzetnici kao i subjekti od javnog interesa obveznici Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja. Međutim, novi Zakon (članak 17. stavak 4.) omogućava da ovisno društvo tj. društvo kći čije matično društvo sastavlja i prezentira konsolidirane financijske izvještaje primjenom Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, može odlučiti da svoje godišnje izvještaje sastavlja i prezentira također primjenom MSFI-a.

Novost je i potpisivanje godišnjih financijskih izvještaja (članak 19.) čime je odgovornost značajno proširena u odnosu na dosadašnji Zakon. Umjesto da financijske izvještaje potpisuje osoba koja je ovlaštena za zastupanje, sada je navedeno da izvještaje moraju potpisati i predsjednik uprave i svi članovi uprave (direktori), odnosno svi izvršni direktori. Samo kod onih poslovnih subjekata koji nemaju upravu, odnosno izvršne direktore, godišnje financijske izvještaje potpisuju osobe ovlaštene za njihovo zastupanje.

Računovodstveni poslovi

U želji da se zaštiti računovodstvena struka, značajna novost odnosi se na odredbu članka 7. stavka 4. Zakona o računovodstvu kojom je propisano da ako poduzetnik povjeri obavljanje računovodstvenih poslova i funkcije računovodstva drugim pravnim ili fizičkim osobama, one moraju biti licencirane za obavljanje tih poslova na temelju posebnog zakona.

Dakle, licenciranje je predviđeno samo za osobe koje pružaju računovodstvene usluge, no ne i za osobe koje obavljaju računovodstvene poslove kod svojih poslodavaca. Navedena odredba članka 7. stavka 4. stupa na snagu 1. siječnja 2018. kada će uvjeti za stjecanje licence detaljnije biti propisani posebnim Zakonom. Istim stavkom članka 7. propisana je odgovornost poduzetnika za povjerene poslove kao i za nesmetano obavljanje nadzora od strane nadzornih tijela.

Računovodstvena dokumentacija

Računovodstvenu dokumentaciju prema odredbama novog Zakona čine knjigovodstvene isprave, kontni plan, poslovne knjige, odvojeni i konsolidirani financijski izvještaji te odvojena i konsolidirana financijska izvješća (članci od 8. do 15.).

Odredbe novog Zakona detaljnije definiraju sadržaj računovodstvene dokumentacije u cilju povećanja efikasnosti sustava internih kontrola kao i mogućnosti efikasnijeg obavljanja poslova nadzora od strane državnih tijela. S tim u vezi propisano je uvođenje jedinstvenog okvirnog kontnog plana kojeg će naknadno propisati Odbor za standarde financijskog izvještavanja te ga objaviti u Narodnim novinama. Odredbe članka 11. u vezi kontnog plana stupaju na snagu 1. siječnja 2017., a do tada se primjenjuje članak 8. stavak 6. Zakona o računovodstvu (NN 121/14) prema Uredbi o izmjenama i dopunama Zakona o računovodstvu (NN 134/15).

Nadalje, što se poslovnih knjiga tiče, u članku 13. novog Zakona propisana je obveza njihovog zaključenja najkasnije četiri mjeseca nakon završetka poslovne godine, a mogu se ponovno otvoriti samo prije odobravanja financijskih izvještaja ako je to potrebno da bi se osigurao fer i istinit prikaz financijskog položaja i uspješnosti poduzetnika. Člankom 14. Zakona propisani su i rokovi čuvanja knjigovodstvenih isprava i poslovnih knjiga od najmanje 11 godina od zadnjeg dana poslovne godine na koju se odnose, s iznimkom za isplatne liste koje se čuvaju trajno.

Obveza revizije

Stupanjem na snagu novog Zakona o računovodstvu obvezu revizije financijskih izvještaja više ne propisuje članak 6.a. Zakona o reviziji (NN 146/05). Naime, prema članku 20. Zakona o računovodstvu, obvezi revizije podliježu:

- godišnji financijski izvještaji velikih i srednjih poduzetnika te subjekata od javnog interesa,

- konsolidirani financijski izvještaji poduzetnika koji su matična društva velikih i srednjih grupa,

- odvojeni i konsolidirani godišnji financijski izvještaji dioničkih društava te komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću čiji odvojeni, odnosno konsolidirani podaci u godini koja prethodi reviziji prelaze dva od sljedeća tri uvjeta: - iznos ukupne aktive više 15.000.000,00 kn, - iznos prihoda više 30.000.000,00 kn te - prosječan broj radnika tijekom poslovne godine veći od 25.

Ana Paštrović, mag. iur.

Poticanje ulaganjaKomisija Europske unije krajem lipnja objavila je redovito godišnje izvješće o oporezivanju (Annual Report on Taxation 2022), koje sadrži prikaz aktualnih poreznih politika u Europskoj uniji. Izvješće je javno dostupno na službenim stranicama Komisije; dostupno je isključivo na engleskom jeziku. Koncipirano je u više poglavlja koja se bave utjecajem COVID-19 i trendovima oporezivanja, karakteristikama nacionalnih poreznih sustava, nedavnim poreznim reformama u EU, poreznim mjerama namijenjenim potpori zelene tranzicije, oporezivanjem i digitalnom tranzicijom te poduzetničkim oporezivanjem u globalnom ekonomijom. Za potrebe časopisa prevedeni su (neznatno skraćeni) dijelovi izvješća koji se tiču oporezivanja i digitalne tranzicije.

Porast troškova životnog standarda i mala financijska primanja sve više se negativno odražavaju na materijalno blagostanje radnika, te stvaranja uvjeta za dostojanstveni život. Stoga je neophodno bilo na razini Europske unije poduzeti odgovarajuće korake kako bi se povećala minimalna plaća radnika, a što bi ujedno omogućilo poboljšanje radnih i životnih uvjeta radnika. U tu svrhu, donesen je Prijedlog Direktive EU o primjerenim minimalnim plaćama u Europskoj uniji.

Studentima tijekom stjecanja akademskog obrazovanja obavljanje studentskih poslova omogućuje ostvarivanje dohotka za poboljšanje studentskog standarda, a ujedno i stjecanje dragocjenog radnog iskustva, koje mogu iskoristiti kada se jednog trenutka nađu na nemilosrdnom tržištu rada. Shodno tome, u nastavku teksta osvrnuti ćemo se na rad studenata, odnosno reguliranje njihovog rada s pravnog i poreznog stajališta, u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.

S danom 01. siječnja 2023. godine euro postaje službena valuta Republike Hrvatske. Od toga datuma većina pravnih osoba morat će se uskladiti i s pravilima vezanima uz iznos njihovog temeljnog kapitala. Ova obveza stupiti će na snagu s danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.  Do sada su u fokusu usklađivanja s uvođenjem eura kao službene valute bili potrošači, opravdano, međutim od uvođenja eura kao službene valute većina poduzetnika će trebati uskladiti odnosno preračunati temeljni kapital i dijelove koji na njega otpadaju u odgovarajući eurski iznos. U ovom tekstu u kratkim crtama ćemo se osvrnuti na neke od obveza dioničkih društava i društava ograničene odgovornosti.

Visina minimalna plaće trebala bi omogućiti ostvarivanje gospodarskih i socijalnih interesa radnika s najnižim primanjima, a poslodavcima kvalitetnije planiranje poslovne godine, kao i jednostavnije usklađivanje s aktualnim gospodarskim kretanjima. Svrha minimalne plaće je da bude socijalni instrument održavanja egzistencijalnog minimuma radnika. U Republici Hrvatskoj minimalna plaća uređena je Zakonom o minimalnoj plaći[1] (u nastavku teksta: Zakon), a kojim se propisuje način utvrđivanja iznosa minimalne plaće i rokovi njezina utvrđivanja, način određivanja minimalne plaće radnika i utvrđivanja minimalnih povećanja plaće po pojedinim zakonskim osnovama, te provedba nadzora nad primjenom Zakona.

Shodno tome, u nastavku teksta biti će više riječi o načinu određivanja minimalne plaće u 2023. godini.